Sama po sebi i po naslovu ovo ne bi trebala biti nikakva vijest koja bi zaslužila našu pozornost ili pozornost bilo kojih i kakvih medija. Međutim kako smo mi mala župa, tako nam i svaka mala vijest i događaj stvaraju prostor da se nešto objavi. Ako budemo čekali nekoliko krštenja ili vjenčanja zajedno, onda možemo odmah zatvoriti ovaj portal, odnosno ovaj prostor.






«Na blagdan Svih svetih 1943. sa ostalim kolegama našao sam se u velikom Lageru u jednom žalosnom stanju. Pod snježnim nebom nas je okupio kapelan Marcolini na svetu Misu i čitao nam Evanđelje Blaženstava. Čitao je polako i bez komentara pod punim pogledom stražara sa okolnih stražarnica i sa uperenim strojnicama prema nama.
Upravo ono što je i bila namjera organizatora, to se i, hvala Bogu, dogodilo i neprestano događa na Ljubuškim grobovima, na Orugi, odnosno Orugici. Već i prije samoga blagoslova, ljetos 25. srpnja, mnogi su počeli dolaziti i cijeli Križni put moliti – obavljati. Mislio sam kao i toliki da je to samo kratkoga daha ili barem dok je ljeto.
Današnjim činom krštenja Isus se potvrđuje Mesijom, Sinom Božjim i započinje svoje javno djelovanje. To svjedoči Ivan Krstitelj, to svjedoči Otac i Duh Sveti. Ovo je svetkovina moga i tvoga krštenja, jer smo svi mi kršteni u Njegovom krštenju i postali njegovi učenici ovim činom. Zato danas svima mora biti prvo pitanje kako i koliko sam ostvario od krsnih obećanja,
Danas započinjemo Nogu Godinu građandkoga kalendara. Započinjemo je Gosponim svetkovinom pod nazivom «Svetkovina Svete Bogorodice – Majke Božje». Znači pod njenim okriljem počinjemo novu godinu i molimo blagoslov da nam ga isprosi kod Gospodina za tek novonastalu godinu.
Hernik Anderson u jednoj svojoj priči pripovijeda kako jedna mala prodavačica žigica umire od hladnoće u Božićnoj noći. Tuda prolaze uređene gospođe u pratnji još uređenijih i bogatijih muževa koji su se odzivali na jedan veliki božićni koncert i ples. Taj koncert i ples su zamišljeni kao u dobrotvorne svrhe – pomoći gladnima, bijednima i sirotnima.


