Župa Izbično

Snijeg se lagano otopio. Temperatura porasla na jesenjih desetak stupnjeva.
I onda, dok rodna polja miruju, ljudi omamljeno drijemaju u toplim domovima, kišne kapi u potocima spuštaju se s visokih obronaka i oblikuju nove prirodne cjeline i sadržaje.

Puneći silne kubike vode, s brda Varde, u polje smješteno podno župne crkve i Logarušića kuća, a na putu za Gornju Britvicu, daje puni smisao nazivu polja  -"Jezero",  kojeg naši stari tako nazvaše upravo zbog obilnih kiša koje bi se u potocima slijevale u njega.

Oni potoci koji "promaše" Jezero spuštaju se nešto niže i izlijevaju u Izbičko polje - gdje se, tradicionalno, 16. kolovoza održava Izbičijada.

Sa zapadne strane župe, na graničnom pojasu sa Crnim Lokvama i Ljubotićima, odigrava se druga "vodena priča". Kad kiša vodom napuni rakicka polja onda se ta količina vode lagano pretvara u nabujalu i divlju rijeku, koja toneći što dublje u kanjon Brine dobiva na snazi i divljini, te s pravom i svoje ime - "Ugrovača".

Rijeka huči i buči, pjeni, prska i kamen valja. Obilne kiše dale su joj snagu, nevjerojatnu za gledati i slušati, a ako ova naša mala rječica može imati takvu snagu, nije teško zamisliti kakvu tek silinu imaju one veće.

Malo tko zna za mala prirodna jezerca koje je Ugrovača vješto "isklesala" u kanjonu Brine. Do nekih stignu samo pojedini, vješti i hrabri momci, koje se može nabrojati na prste jedne ruke.

Ove prirodne kamene uvale, kao posude, vodu zadržavaju kroz cijelu godinu odoljevajući tako i najsušnijim ljetnim razdobljima. Zahvaljujući toj činjenici jezerca u svojim dubinama (kažu, da su neka dublja i od 50 metara) kriju i svoje posebne "stanovnike". Neka njihov naziv i vrsta ostane misteriozan kao što je i misteriozno njihovo prirodno okruženje.



"Dželatovo jezero" - u njega se uliju prve vode sa Grede i obližnjih brdašaca


..a onda, nešto južnije, voda s ostatka Grede i Varde krene u "Jezero". Kiša je još padala u vrijeme nastanka snimka.


Voda lagano dopire do ceste za Gornju Britvicu


Izbičko polje pod vodom s obronaka Varde.


...još malo vode pa vaterpolo turnir Izbičijade


Kod Vranjkovaca, Ugrovača lagano ulazi u kanjon Brine...


...već malo niže, to je ona ljuta i preljuta Brina. Ovuda ju je nemoguće proći kanjonom - barem tako kažu oni koji su pokušavali.


Pogled na kanjon iz Donje Britvice-Lakta. Oni koji su išli raditi u crnolokvanske boksitne jame dobro joj znaju svaku lazu.


Slijedi "ekspedicijski" silazak u kanjon. Ćipa-vođa "ekspedicije", pozicionirao se ipak nešto "diskretnije", kao zadnji. (sjetih se onog vica sa Fatom i minskim poljem:)


Huči i buči, pjeni, prska i kamen valja...


Sinjac - prvo, i skoro jedino pristupačno, jezerce u kanjonu


Na ovim stjenama nekada se nalazio improvizirani mostić preko kojeg su rudari prelazili kanjon odlazeći na rad u boksitne jame u Crnim Lokvama. Alke, koje su držale most,  i danas su  čvrsto ukovane u stjenama s obje strane.


Na pojedinim mjestima dobiva oblik "prave rijeke"...


...a na suženjima pokazuje svu svoju snagu i silinu


Prelasci s jedne strane na drugu mogući su samo u posebnim uvjetima i samo za najhrabrije. Što dalje se krećete tako se i "ekspedicijski tim" počinje rasipati:)