Župa Izbično

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

TREĆA NEDJELJA KORIZME

E-mail Ispis PDF
Sve religije svijeta su imale i imaju jedno zajedničko mjesto gdje se sastajati i Boga štovati, pa zvalo se ono crkva, hram, svetište, sinagoga ili džamija. U ovom svetom mjestu se izvršuju različiti obredi od početka ljudskoga života do konca. Ovo mjesto je znak Božje nazočnosti, mjesto obreda i bogoštovlja i okupljanja naroda kojima presjedaju predvodnici – svećenici, službenici koji su ujedno most  između Boga i okupljenoga naroda u jedno zajedništvo hrama.

Danas se pitamo, iza kako smo čuli, braćo i sestre,  ova čitanja, što je to bio zapravo jeruzalemski hram? Sjetimo se drugih evanđeoskih izvješća kada govore o hramu, kao na primjer ono kada Zaharija ulazi u Svetinju nad Svetinjama, s koliko dostojanstva i svetosti se govori. Ne može nam nikako pod kapu ni obveza svakoga odrasla Židova da mora jedamput godišnje pohoditi hram, a da je danas pretvoren, recimo jednostavno, u stočnu pijacu, tržnicu ili šverc mjenjačnicu. Kako se to moglo dogoditi onima koji su gledali da se svaki izvanjski zakon mora izvršiti, a nije bitno kako i zašto. Važno je bilo izvanjsko poštivanje zakona – farizeizam.

Još je teže spojiti Deset Božjih Zapovijedi koje se netom čuli sa ovakvim hramom, koji niukom slučaju više nije hram. Nije ovo danas nelogičan spoj ili nepovezanost čitanja, upravo obratno. Deset Zapovijedi su zakon koji se mora poštivati i veliki su napredak u povijesti poslije onoga zakona oko za oko zub za zub (lex talionis). Koliki je god bio napredak i razlika između ova dva razdoblja i zakona, toliki i još veći je napredak i razlika u Isusovoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu, u kojem je uključena i ona  ljubite svoje neprijatelje. Dakle Isus ništa ne dokida, poštiva zakon, ali ga i nadopunjuje. Zato On danas čisti hram Oca svojega i izvršava zapovijed, jer ne želi vidjeti od hrama špilju razbojničku. Za potvrdu onoga što čini daje odgovor da će ako razvale hram u tri dana ga sagraditi, misleći na događaje koji će se uskoro zbiti, a to su muka, smrt i uskrsnuće. Govorio je o hramu svoga tijela, kao što je i nama rečeno da smo hramovi Duha Svetoga.

Stoga je danas bitno uočiti upravo ovo čišćenje hrama. To je čišćenje za nas veoma važno, ako uzmemo da je naše tijelo, da smo mi hramovi (stanovi) Duha Svetoga. Primili smo i mi Deset Zapovijedi, primili smo i Kristovu ljubav u tolikim sakramentima, a još možda više od farizeja se dičimo i ponosimo svojom vjerom, svojim hramom, a jesmo li baš u pravu? Koliko puta u nama se može naći ili otkriti gora slika nego što je bio jeruzalemski hram kada je u njega došao sam Krist da ga očisti. Ovdje u ovom svetom korizmenom vremenu dajmo najprije sebi i svome Bogu odgovor i zamolimo ga da nam pomogne svojom milošću da očistimo naš hram. Prvi kršćani nisu imali hramova i crkava, niti katedrala do četvrtoga stoljeća i kasnije. Ali su zato bili živi hramovi koji su svoju pripadnost Kristovom hramu svjedočili životom. Klanjali su se Bogu  u duhu i istini. Samim svojim opstojanjem su dokazali koliko su bili jako vezani sa Kristom. Koliki od nas bi danas čitav svoj životni tijek proveli pod zemljom u katakombama ili doživjeti tolike progone, mučenja i glavosjeke. Bilo im je jasno, kao što treba i nama danas biti jasno, da sam ja i ti u zajednici, zajednica koja pripada Bogu, da smo mi Crkva, da smo mi njegovo duhovno svetište i produžetak njegova Tijela ovdje na zemlji. To je hram novoga saveza. Svaki nas kršteni je jednako sada, danas i ovdje  u Isusovom Duhu  Hram Božji. Zato moramo paziti na ovaj hram i nije svejedno kako će izgledati ovaj hram moje duše i tijela. Sveti Pavao u Korinćanima (6,20) lijepo nadodaje «proslavite, dakle Boga u vašem tijelu» koje je hram Duha Svetoga.

Isus nas je naučio i dao nam svoj primjer, svoju ljubav, naročito u svetim sakramentima da mognemo očuvati čistim naš hram, ili ako po nesreći ga isprljamo i uneredimo da ga opet njegovom pomoću očistimo. Danas Židovi traže znak, a kod svojih očiju ne vide znak pred očima.  Mi ljudska bića imamo potrebu za vidljivim znakovima. Primjerice, tko bi od nas mogao vjerovati da je voljen, ako u životu nikada nije primio kakav znak ljubavi… pa makar to bio jedan osmijeh ili slično. Zato je Bog nama dao svoje vidljive znakove, Njegove nevidljive milosti, svete sakramente, koji nam priopćuju puninu Božjega života u nama. Zato ih prihvatimo kao put života sa Kristom prema vječnom cilju. Deset Zapovijedi nam pomaže da dođemo do Krista i Njegove ljubavi da ih i mi znadnemo nadopunjati milošću sakramenata, a posebno nadopuniti ih ljubavlju. Nije dovoljno ne ubiti, treba tolike propuste prema drugima nadopuniti, nije dovoljno ne ukrasti nadopuna je podijeliti s dugima, nije dovoljno ne lagati na drugoga, nadopuna je  uvijek istinu govoriti, nije dovoljno ne poželjeti tuđega bračnoga druga, nadopuna je punu ljubav i zajedništvo iskazati svome bračnom drugu, a ono su samo krajnje ograde preko kojih nikako ne smiješ, a ovo su Kristovi pozivi. Ljubavlju potvrđenu činima nadopuni ove zapovijedi. Onda će tvoj hram biti neprestano čist, jer ti Krist svojim sakramentima pomaže da ostaneš takav. Prihvatimo njegovu ruku ljubavi i milosti.

"Neki je čovjek upao u bunar iz kojega nije uspijevao nikako izaći.

Prolazila je tuda jedna osoba dobre naravi, mu kaže: - Žao mi je, sudjelujem u tvojim tjeskobama.

Prolazio tuda i jedan političar i nadoda: - Nadali smo se da će prije ili kasnije netko upasti u ovaj bunar.

Prolazi jedan optimista i kaže: - Moglo ti se i gore dogoditi.

Prolazio i jedan novinar, pa nadoda: - Ja ću napisati jedan članak u novinama.

Prolazi i šaljivdžija, pa nadoda: - Uzmi kavu i ubij dosadu.

Isus, vidjevši čovjeka u bunaru, uzme ga za ruku, izvuče ga vani, pokaže mu put bez rupetina da može ići veseo i radostan i nauči ga kako će čuvati i braniti pravo svakoga čovjeka i ona prava prema samome Bogu."(B.Ferrero).


Brate i sestro, i tebe i mene je isčupao iz ovoga ponora i pokazao nam put kojim i kako ići, a jedan je od najvažnijih putova – je li hram moga tijela i duše onakav kako me je On naučio u Svetoj Crkvi?