Sv. Zita, 27. travnja – zaštitnica kućnih pomoćnica, zaštitnica onih koji rade u garderobama i zaštitnica u traženju kućnih ključeva
Sveti Jure, 23 travnja
Sveti Jure je jedan od najprepoznatljivijih svetaca. Njegova herojska slika sa svom bojnom opremom na konju kako probada aždaju, se nalazi veoma često u našem okružju. Zanimljivo je da je jednako nazočan i u Istočnoj Pravoslavnoj Crkvi i sredini kao i kod nas na zapadu. Zaštitnik je Portugala, Katalunije, Armenije, Madžarske i Engleske. Gruzija je uzela ime po njemu.
On je bio zaštitnik svih križara. Čudno je da su ga uzeli za svoga zaštitnika više od tisuću godina kasnije, što ne znači da ga i drugi nisu prije uzimali za svoga zaštitnika. To nam i svjedoči puno ranije brzo širenje pobožnosti o njemu.
Kršćanska tradicija mu pripisuje da je javno u Nikodemiji istrgao Dioklecijanov dekret o zabrani Crkve i vjere u Krista. Zatočen je, mučen i kažnjen odsjecanjem glave.
Posebno su ga štovali i zazivali engleski vojnici za vrijeme II. svjetskoga rata.
I dan danas on je znak hrabrosti konjanika i njihovo utočište.
Sv. Zita, 27. travnja
Kao najmlađa i zadnja primljena na posao sveta Zita je morala raditi sve kućne poslove, a najčešće one najprljavije i najdosadnije koje bi drugi i druge izbjegavali. Kada bi je poslovi shrvali, ona bi se povlačila kraće ili dulje u molitvu i sama sebe bi posjetila da one prljave i teške poslove ne radi za svoga gospodara, već za ljubav prema Bogu.
Molitva joj je davala snagu i tako je izdržavala sve. Kroz četrdeset i osam godina je služila tešku i opaku obitelj i svojim primjerom ih učila, cijelu obitelj, kako se živi život jedne kršćanke.
Ostaje primjer svim kućnim pomoćnicama koje joj se utječu u svojim poteškoćama i nerazumijevanjem bogatih i moćnih obitelji i još bogatijih i nerazumnijih gazdarica.
(fra Franjo Mabić)
| < « | » > |
|---|