Rođen je u jednoj seljačkoj katalunjskoj obitelji – Španjolska. Studiarao je kod isusovaca u Barceloni i ušao je kasnije u njihov red. Otišao je biti misionarem u Južnu Ameriku po savjetu svoga prijatelja samostanskoga vratara i starješina.
Za vrijeme svoga dugoga apostolata ove vrste (44 godine) je uvijek borbu vodio za dobro kako materijalno tako i duhovno stotina tisuća afričkih robova koji su bili pohvatani u Africi i dovođeni u Cartagenu – Kolumbija, na tržište, na prodaju. Pomagao je robovima u priređenim torovima za prodaju i borio se sa robovlasnicima koji su se redovito ponašali bahato i preoholo.
Jadnim robovima su u putu mornari pričali da ih vode u Cartagenu da bi njihovom krvlju bojili jedra brodova, a njihovom mašću drvo brodova zaštićivali od prodora slane vode. U takvom ozračju su jadnici stizali na tržnice. Tu se vidjelo kolika je okrijepa i utjeha jednoga misionara koji ih je tješio u torovima, ali je i znao presresti brodove i ranije, prije luke, se susresti s robovima i dati im utješnu i smirujuću riječ, da barem ne idu pod nož i da su sve izmišljotine što su čuli od besposlenih mornara.
1888. Leon XIII. ga je proglasio svetim zajedno sa njegovim prijateljem vratarom samostana u Barceloni Alfonsom Rodriguezom.
fra Franjo Mabić, župnik
| < « | » > |
|---|