– zaštitnik financija i financijera, banaka i bankara, mjenjača novca i mjenjačnica, carinika, statističara, bolnica i brodova
Rođen je u Kafarnaumu i obavljao za Židove mrski posao jer je ubirao poreze za rimske okupatore. Dok je radio na svom radnom mjestu Isus ga je pozvao: „Pođi za mnom“! Odmah je ostavio i novac i račune i kao za proslavu svoga novoga života s Isusom poziva Isusa na veličanstveni objed u svoju kuću.
Tradicija Crkve drži da je mučen i umro u Etiopiji propovijedajući tamo Evanđelje.
Zaštitnik je svih financijera i bankara jer je i sam profesionalno radio ovaj posao, a sada zna, hoće i može pomoći onima koji preko njegova zagovora budu htjeli tražiti Božji blagoslov i pomoć.
23. rujna: Sv. Pio iz Pietralcine (1887 – 1968.)
– zagovornik sakramenta dobre svete ispovijedi
Rođen je u pobožnoj obitelji Forgione blizu Napulja. Obiteljsko ime mu je bilo Francesco. 1909. je već zaređen za svećenika, a slijedeće godine je počeo osjećati nesnosne bolove na rukama i nogama, gdje će se kasnije pojaviti rane – stigmate, koje će dugo sakrivati i napokon otkriti svome ispovjedniku.
Svoju svetost je pokazao kada je morao deset godina slaviti svetu Misu privatno, jer je p. Gemelli u ime papinske komisije ustvrdio da su rane lažne. I ovo je podnio za ljubav prema Crkvi i Kristu. Čak je 1931. bio suspendiran od strane Kongregacije za sve pastoralne dužnosti.
Danas se oko pet milijuna hodočasnika dođe godišnje pomoliti na njegovom grobu, a još više od 2003. kada je proglašen svetim, i nakon toliko provjerenih čudesa njegovim zagovorom.
Pedeset je godina svaki dan sjedio u ispovijedaonici kao i sv. Leopold i slušao ispovijedi od jutra do večeri. Čitao je u srcima svojih penitenata njihove grijehe, pripremio ih da ih priznaju i ispovijede i njihove duše čiste približavao Bogu. Zato mu se milijuni i obraćaju da se dobro i čestito ispovijede.
26. rujna: Sv. Kuzma i Damjan (umrli 287.)
– zaštitnici liječnika i svih medicinskih radnika, brijača i apotekara, te djece koja imaju probleme sa urinom i bubrezima
Kuzma i Damjan su kršćanska arapska braća blizanci. Studirali su medicinu na akademiji u Siriji, a potom radili i živjeli u današnjoj Turskoj u Iskenderunu.
Bili su poznati po tome što su besplatno radili svima i liječili sve bez ikakve materijalne naknade, tumačeći svojim bolesnicima da će to sve njima naplatiti sam Isus Krist.
Kada je buknula mržnja protiv kršćana u Maloj Aziji braća bizanci liječnici su bili prva meta za odstrijel neprijatelja.
Poslije presude, kako kaže legenda, bili su lancima vezani za ruke i noge i bačeni u more, ali su čudesno isplivali. Poslije toga su ih vezali za stub i zapalili, ali ih plamen nije ni dotakao, da bi na posljetku tako vezane dozvali neprijateljske vojnike da ih kamenuju i gađaju strijelama. Kasnije su im poslije dugoga mučenja odrubili glave.
fra Franjo Mabić, župnik
| < « | » > |
|---|