Sv. Franjo Asiški (1182 – 1226.)
Rođen je u Asizu u bogatoj trgovačkoj obitelji. Po prirodi veseljak i zabavljač. Odlučio je biti vojnik, ali Božje namisli su bile drugačije. Vratio se iz Spoleta s vojnog pohoda za Apuliju. Doživljava obraćenje i rasprodaje sve, napušta očevu kuću i želi živjeti samo Evanđelje i „popraviti Božju kuću“.
Svojim životom to će i uraditi. Popravlja Božju Kuću – Svetu Crkvu, ne svojim kritikama i upozoridbama na mane, već isključivo svojim životom koji će biti primjer tolikima da ga slijede, da slijede njegov način življenja Evanđelja u Crkvi, i samo s Crkvom u siromaštvu, posluhu i čistoći.
Spjevao je hvalospjev Bogu u svim njegovim stvorenjima, pa je stoga proglašen zaštitnikom prirode. On je inače utemeljitelj i začetnik talijanske književnosti i zaštitnik Italije.
Pobožnost prema svetom Franji kao zaštitniku prirode je već od Srednjega vijeka. On je gledao Božju slavu, ljepotu i mudrost u svim njegovim stvorenjima i to ostavio u pjesmi – Hvaljen budi moj Gospodine, koju ovdje donosimo u cijelosti preuzetu iz knjige fra Marka Jukića, Sveti Franjo danas, Pos. Gradac 2002.
„Svevišnji Svemogući i dobri Gospodine,
tvoja je hvala, slava i čast i svaki blagoslov.
Hvaljen budi, moj Gospodine, sa svim svojim
stvorenjima, posebno po bratu suncu.
Ono je lijepo, i zračno s velikim sjajem,
od tebe Svevišnji, nosi značenje.
Hvaljen budi, moj Gospodine,
po bratu mjesecu i zvijezdama,
oblikovao si ih na nebu, sjajne, brižne i lijepe.
Hvaljen budi, moj Gospodine, po bratu vjetru,
po zraku, oblaku, vedrom i svakom vremenu,
po kojemu uzdržavaš svoja stvorenja.
Hvaljen budi, moj Gospodine, po sestri vodi,
koja je korisna, ponizna, brižna i čista.
Hvaljen budi, moj Gospodine, po sestri vatri,
kojom osvjetljuješ noć,
ona je lijepa, ugodna i snažna i jaka.
Hvaljen budi, moj Gospodine, po majci našoj zemlji,
koja nas uzdržava i upravlja
i daje razne plodove i šareno cvijeće i travu.
Hvalite i blagoslivljajte mog Gospodina
i zahvaljujte i služite mu s velikom poniznošću.
Hvaljen budi, moj Gospodine, po sestri našoj tjelesnoj smrti,
od koje ni jedan živi čovjek ne može pobjeći“.
Sadašnji papa Ivan Pavao II. ga je 1980. proglasio zaštitnikom prirode i ekologije. A Zašto? Odgovor se zorno vidi u ovom hvalospjevu.
5. listopada – za bolje povjerenje u Božje Milosrđe
Sv. Faustina Kowalska (1905 – 1938.)
Rođena je u jednoj poljskoj stolarskoj katoličkoj obitelji. Jednom je sa sestrom otišla na ples i tom prilikom ugledala Isusa koji ju je upitao koliko će ga još odbijati. Napustla je posao kućne pomoćnice i uputila se od vrata do vrata varšavskih samostana, ali nitko nije htio primiti polupismenu djevojku u samostan.
Na koncu su je primile na kušnju Kćeri Naše Gospe od Milosrđa. Živjela je jednostavno i skromno i ništa posebno dok joj se Krist nije ukazao 22. veljače 1931. godine i rekao da naslika ono što vidi, da naslika Isusa sa desnom rukom koja blagosiva, a lijeva je na rebru iz kojega izlaze dvije zrake svijetla. Ta slika neka se zove: „ Isuse ja se uzdam u tebe“. To je slika koju danas nalazimo u mnogim našim crkvama. Faustina je napisala preko 600 stranica svoga dnevnika kako joj je Isus govorio, po njenom svjedočenju, a neki drže već da je to jedan od najvećih mističnih tekstova Dvadesetoga stoljeća.
Faustina je 1983. proglašena blaženom, a 2000-te Ivan Pavao II. ju je proglasio sveticom, a prvu nedjelju poslije Uskrsa je proglasio nedjelom Božjega Milosrđa.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|