Isus nastavlja i danas poučavati svoje učenike dok se uspinju u Jeruzalem. Prošle nedjelje je govorio o braku i bračnoj vjernosti, a danas ga čujemo o bogastvu. Izražava se toliko jakim riječima da se moramo dobro zapitati, što se hoće uistinu s ovim reći. Ne malo rasprava u povijesti Kristove Crkve je izazivalo i izaziva ovo evanđeosko izvješće koje smo netom čuli.
Deva (kamila) će prije proći kroz iglene ušice nego bogataš u Kraljestvo Božje.
Ponovno se susrećemo sa semitskim načinom izražavanja. Neki se nisu mogli pomiriti sa ovako jakom i nemogućom usporedbom, pa su u grčkom jeziku našli sličnu riječ kamili – devi (camilos) koja je označavala čvor načinjen na brodskom užetu. S time su htjeli reći da je dovoljno jaka i velika i logična ta usporedba da čvor brodskoga užeta se usporedi sa jednom malenom rupicom na vrhu iglice. Međutim ove tvrdnje pobija rabinska tradicija, koja ne samo da uistinu uspoređuje devu-kamilu, već i sama naglašava opasnost bogastva uspoređujući da će slon prije proći kroz iglene ušice nego bogataš u Kraljestvo Božje.
Dakle, Isus se ne šali. Bogastvo samo po sebi nije zapreka, već bogastvo koje je zaslijepilo oči i zalijepilo srce za sebe i tako postaje samo sebi cilj, a umjesto da bude blagoslov tolikim siromasima koji su u Isusa uvijek na prvome mjestu, od blaženstava pa dalje.
«Neki je kršćanin dobio mnoge darove od Gospodina Boga. Bio je veoma poznat po svome svetomu životu. Glas o njegovoj svetosti se širio posvuda tako da je i sami car dočuo za njega i njegovo, kako sveto naučavanje tako i sveto življenje. Pozvao ga je da čuje njegovu riječ i da se susretne sa njime. Ostao je veoma zadovoljan i nagradio je sa mnogo zlata svetoga čovjeka, što je ovaj, na ipak opće čuđenje, prihvatio veoma rado.
Kada se vratio kući odmah je požurio kupiti puno zemlje i nekoliko kuća.
Kako se veoma često događalo u prošlosti svecima, doveli su mu čovjeka opsjednutoga sotonom. Kršćanin je naredio sotoni: ”Ostavi, ovoga čovjeka, izađi iz njega!”
Sotona je bio odlučan ovoga puta: ”Ja te neću poslušati.”
Kako nikada do sada nije ni pomislio da može biti, a kamoli čuti odbijanje i neposluh Sotone, kršćanin-svetac iznenađen upita: ”Zašto me ne slušaš?”
Sotona mu je uzvratio: ”Izdao si dosadašnji svoj jedini cilj života – Boga, i tako si postao kao i mi. Zato te neću nikada više poslušati.”
Bogata crkva je nemoćna u borbi sa sotonom. Isto je i sa bogatim kršćaninom. Kršćanin može upravljati velikim bogastvima, ali pod uvjetom da bogastvo ne bude njegovo već Božje koje mu je dato da ga umnoži i uporabi za veću slavu Božju.
U trenutku kada budeš držao da je to bogastvo tvoje upadaš u proklestvo koje je Gospod prorekao: ”Lakše će deva proći kroz iglene ušice nego bogataš u kraljestvo Božje” (Mt 19,24)(P.Wurmbrand,Mabić/Jukić.Pr.V.18).
«Siromašni sluga: ”Ja sam sanjao da su me donijeli u tamnu šumu do jednoga velikoga stabla. Želio bih ustati, uspeti se sve do vrha i uživati u ljepotama predjela na lijepom sunčanom danu i krasti zlatna jaja iz gnijezda zlatnih ptica. Uspinjem se i uspinjem i ponovno probam, ali nikako jer je stablo debelo i golo, a prve grane su tako previsoko da ne mogu se zaskočiti, već jedino sanjati. No znam, ako se uspijem dokopati prvih grana uspjeti ću se popeti na vrh, tako lako kao uz ljestve.”
Mnogi bogataši se okrivljuju jer su bogati i privilegirani, pa bi htjeli saći, dok sa druge strane siromašni im zavide i htjeli bi na njihovo mjesto.
Krist kaže da bogataši mogu dijeliti svoja dobra s onim koji nisu privilegirani, sa siromašnima. Siromašni mogu naučiti od bogatih kako koristiti talente za sebe, svoju obitelj i za čitavu zajednicu.
Kada sve stoji na svom mjestu onda nema zavisti ni ljubomore niti bilo kojega drugoga grijeha, jer zašto se bojati onoga tko ima, ako je on…»(op.cit.19).
Zato ovdje danas stoji velika opomena svima nama koji slušamo. Nije samo riječ da mi bogastvo zalijepi um, oči i srce da ne mogu više ništa vidjeti osim blaga. To je na prvom mjestu da nam glava ne bude u džepu, već da njime upravlja na dobrobiti svima. Važna je ovdje opomena i poziv uopće o odgovornosti u materijalnom upravljanju. Kolike naše žene i majke ne vide plaću svojih muževa, naših očeva ili djece. Od tih plaća bi trebala živjeti obitelj, a majke i žene moraju prositi jer su plaće, zarada i trud njihovim muževa i djece završili u kafiću, gostionici pred kućnim vratima, u kocki i sličnom.
Dakle ovdje danas ima mjesta za svačije uši, oči, um i srce. Na svakoga se odnosi ova današnja Isusova pouka i poziv. U Bogu je sve moguće i zato mu se preporučimo da nam da onu mudrost iz prvoga čitanja da s njime u svemu surađujemo na dobrobit naših obitelji, Crkve i društvene zajednice koja je jednako dužna promicati dobra pojedinca i zajednice. Zapamtimo, bogastvo je Božji dar da se njime čini dobro onima kojima je potrebno.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|