Ovaj prizor koji nam danas donosi evanđelje je smješten u oazu gradića palmi i vinograda Jerihona, koji je smješten na obalama Jordana, udaljenog od Jeruzalema kojih tridesetak kilometara. Danas se pridružuje grupi koja prati Isusa jedan posebni promatrač; to je prosjak Bartimej koji se smjestio uz rub puta sa svojim rastegnutim plaštem da skuplja
milostinju od prolaznika.Bolesti očiju su bile veoma česte na Bliskom Istoku i okružju, jer sunce je jako, prašine je mnogo što ju vjetar nosa, samim tim i čistoća nije na zavidnoj visini, ali isto tako ishrana koja utječe na očuvanje vida ili poboljšanje, je više jednolična i siromašna. U Evanđelju se više puta ponavlja ovaj prizor slijepih da mole Isusa za ozdravljenje; danas u Jerihonu, pa Betsaidi, Jeruzalemu i još na nekim mjestima koja nisu imenovana. Jedna od proročkih Mesijinih zadaća je upravo najavljeno oslobođenje slijepih od njihova zla. Isus kaže već Ivanovim učenicima da će slijepi progledati. Tako gorčina izgubljenoga svjetla i nemogućnost gledanja lica svojih najmilijih i divota ovoga svijeta, postaju veliki duhovni znak.
Ovaj slijepac, ne samo da je zadobio ponovno fizički vid, već je zadobio i unutarnje prosvjetljenje koje ga je dovelo vjeri u Isusa Krista. U isto vrijeme farizeji i drugi, dok ovaj ozdravlja i zadobiva vjeru, oni upadaju u unutarnju tamu još dublje.
Sveti Pavao je okusio sljepoću na putu za Damask, pa kaže:»I bog ovoga svijeta mi je oslijepio nevjerni um da ne vidim sjaj i slavu Kristova evanđelja»(Kor 4,4). Njegova sljepoća je bila spasonosna. Sva Isusova čudesa su znak spasenja, što ih kraljestvo Božje donosi i daje čovjeku da ozdravi od svoje sljepoće duha, ne samo onima nad kojima ili kojima ih čini, već svima nama. Hotimična nevjera je duhovna sljepoća što drži čovjeka u tami da ne može odgovoriti svome pozivu i svom konačnom određenju. Vjera je međutim, prosvjetljenje čitava života svijetlom koji e Krist. Po ovome je upravo prva zajednica u slijepcu iz Jerihona i njegovu ozdravljenju vidjela krsnu poruku koja se odnosi na sve nas koji želimo ozdraviti od duhovne sljepoće. Znadnimo i mi slijepčevom vjerom zazvati Sina Davidova i zacijelo ćemo ozdraviti. On ne odbija one koji ga mole, koji ga zovu. Budimo i mi oni koji će iskazati svoju duboku i iskrenu vjeru u njega. Nemamo razloga oklijevati ili se bojati. Ne mogu nas drugi ušutjeti kao što ni Bartimeju nisu uspjeli, jer Gospodin čuje svaki naš vapaj, svaku našu molitvu. Molimo ga da i mi našim ušima začujemo jednoga dana da nam on kaže:»Idi, vjera te je tvoja spasila!»
«Jedan misionar u jednoj župi Aqusgrane u tjednu misija sa propovijedaonice je ispričao ovaj primjer, a naziv bi mu trebao biti – ne čekaj da te sam gospod obrati.
”Majka je na umoru na smrtnoj postelji; sva djeca su oko nje osim jednoga sina koji joj je za života svojim neodgojem zadao dosta jada i poteškoća. Jedina joj je želja, misao i briga bila kad bi joj u ovakom teškom i ujedno velikom trenutku mogao biti i najmađi sin ovdje, da ga još jednom vidi, da ga pogleda svojim majčinskim očima.
Ostala braća su dali sve od sebe ne bi li umolili zapovjednika zatvora da ga pusti da još jednom vidi majku. U pratnji dvojice policajaca je dobio kratki dopust.
Jadna majka je već bila toliko iznemogla da nije više mogla reći ni jednu riječ. Sve što je mogla bio je još jednom njeni pogled u oči svoga sina.
Pogled umiruće majke je pobijedio. Do ovoga čina nikada nije htio čuti za svećenika ili bilo koji sakramenat, pošto se vratio u zatvor, molio je da mu pozovu svećenika, zatvorskoga kapelana. Svećenik je došao i on je pokajnički obavio svetu ispovijed od kada znade za sebe. Milost Božja je nastavila rasti, zapravo, cvijetati u njemu i njegovom srcu koje više nije onako tvrdokorno. Izašao je iz zatvora, nastavio svoj prekinuti studij, upisao drugi i ustrajnošću u milosti postao svećenik.
”I taj svećenik” zaključio je misonar ”sam ja koji vama sada ovdje propovijedam, koga je Gospod ozdravio od sljepoće duha.”
Prišli su sakramentima i oni što to nisu činili desetljećima. Vlastiti primjer misionara je bio pravi primjer”(R.Graff.Mabić/Jukić,Pr.V.196).
Vidimo da je slijepac ozdravio po Sinu Davidovu dobio vid i spasenje. Tako jednako svakovrsni slijepci, kao i ovaj svećenik iz primjera, griješnici i nevjernici koji traže svijetlo spasavaju se po Isusu Kristu, ako idu za njim. Nama je oči otvorio odmah na početku života i mi smo pošli za njim. Zahvalimo mu na daru vida fizičkoga i duhovnoga što možemo uživati u ljepotama svega stvorenoga i nama dragoga, ali i u ljepotama duhovnoga. Ne zaboravimo obnavljati našu molitvu da naš vid u vjeri svaki dan bude jači i da se tako jače vežemo s njime, da nas nikakve oluje ne mognu od njega otrgnuti. Zazivajmo ga vjerom slijepca Bartimeja. Sin Davidov će nas čuti i uslišati.
| < « | » > |
|---|