Sv. Hubert (667 – 727.)
3. studenoga – zaštitnik lovaca, ali pomoćnik i protiv srdžbe
Rođen je u Mastrichtu, a umro u Liegiu. Bio je odgojen u kršćanskoj obitelji, ali mu je bio draži onaj drugi svijet koji ima malo toga kršćanskoga. Bio je strastveni lovac. Jednoga Velikoga petka je na konju pošao u lov i naiđe na jelena, kako kaže legenda, koji ga je odvukao u duboku šumu. Kada ga je Hubert dostigao i mislio strijelicu odapeti, jelen se odjedamput okrenuo k njemu. On među rogovima jelena opazi križ koji svijetli. Zastao je i pitao što želi od njega. Jelen mu je odgovorio da je danas na Veliki Petak njemu mjesto u crkvi, a ne u lovu i neka ide javiti se biskupu Mastrichta Lambertu.
Učinio je tako i vrijeme je učinilo da je postao i svećenik i biskup nasljenik Lamberta koji ga je primio i u svemu poučavao.
Njegove ovozemne ostatke su 1568. hugonoti uništili iz mržnje. I danas je ovaj svetac prilično „popularan“ među našim lovcima, samo što njih nema tko opomenuti da im je mjesto u crkvi nedjeljom rano u jutro, pa onda u lov ili subotom uvečer kako je to uobičajeno u Hercegovini – to je u stvari samo jedna obična predblagdanska misa sa ovom nakanom. Bogu hvala, danas se u svijetu, pa i kod nas, slave svete Mise gdje se okupljaju lovci tom prigodom.
Danas je „Jaegermaister“ uzeo jelena sa rogovima i križem u sredini kao svoj zaštitni znak. To upravo potječe od. Sv. Huberta i njegova Velikoga Petka i susreta sa Kristom.
Sv. Martin Pores (1575 – 1639.)
3. studenoga – zaštitnik obespravljenih
Rođen je u Limi od nepoznatoga oca. Otac ga nije htio priznati kao ni mlađu sestru. Morao je veoma mlad raditi i prehranjivati sebe i majku i sestru. Primili su ga dominikanci kao laika da mu pomognu. Budući da nije imao oca nije mogao postati redovnik u punom smislu riječi, jer vanbračni nisu mogli biti punopravni ni u Crkvi. Pokazao se dobrim i poglavar je „zatvorio jedno oko u zakonu“ i primio ga od 24. godnine kao dominikanskoga brata laika sa punim svečanim zavjetima. Postao je dominikanski fratar. Doživio je toga neugodnoga puno. Jedan ga je zvao „mulatskim psom“, drugi kopiletom, i još najgorim da je nasljednik afričkih robova i bez ikakvih prava, makar i u habitu i u Dominikanskom Redu.
On je služio uzorno braći, pomagao i obilazio bolesnike, molio, postio i činio pokoru. Ubrzo su se počele širiti lijepe priče o čudesima što ih čini Martin. Jednom je svećeniku ozdravio nogu oboljelu od raka, drugom je laiku vratio živac na ruci koji je sam presjekao, vratio je u život jednoga mladoga svećenika poslije posljednjega pomazanja.
Provodio je cijele noći u kapelici, moleći se i klanjajući se Presvetomu. Na njegovom sprovodu nije bilo ni klasa ni rasa. Svi su odali počast velikom i svetomu Martinu.
Sv. Albert Veliki (1206 – 1280.)
5. studenoga – zaštitnik znanosti i znanstvenika
Njegovi studenti i njegovi suvremenici su ga zvali doctor universalis (učitelj svega). Rođen je u Ulmu – Njemačka, a studije je završio u Padovi. Suvremenik je prijatelja, znanstvenika i kolege S. Tome Akvinskoga za koga je rekao kada je umro da „se ugasilo svjetlo Crkve“. Toliko je do njega držao.
Papa Pio XI. ga je 1931. proglasio Doktorom Crkve - crkvenim naučiteljem. Istoga dana ga je proglasio i zaštitnikom studenata prirodnih znanosti. Razlog! Bio je veoma radoznao u saznanju i tumačenju Božje prirode, pa je kao takav idealan da otkriva svima nadu u tolike još neotkrivene tajne Božje prirode.
Stoga mu se i znanstvenici, osobito prirodnih znanosti, i utječu da im pomogne kod Gospodina svojim zagovorom, da i oni imaju milost uživanja i otkrivanja i prenošenja tajni koje nudi ovaj Božji stvoreni svijet.
Sv. Leonardo Noblac (VI. stoljeće)
6. studenoga – zaštitnik uznika i njihovih obitelji, prouzvođača željeza, zemljoradnika i zatvorenika
Po povijesnim podacima u šestom stoljeću je živio jedan pustinjak blizu francuskoga grada Limogesa.
Pobožna legenda kaže da je Klodovik, prvi kršćanski kralj Franaka, obećao sv. Leonardu da će pustiti sve uznike iz zatočeništva koje posjeti sami svetac u zatvorima. Ova lijepa zgodica je postala razlogom da je on postao nada i uzdanje svih uznika do današnjaga dana. Zato su ga uzeli za svoga zagovornika i zaštitnika da ih što prije posjeti i svojim zagovorom oslobodi od nevolja u kojima se nalaze.
Pobožnost prema njemu je i dan danas jednako živa posebice u Kanadi i Americi. Postoji čak i nekoliko zajednica bivših zatvorenika koji se okupljaju pod njegovim imenom i zaštitom, jednako anglikanci, protestani i katolici.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|