Župa Izbično

Danas u Evanđelju evanđelist Luka koristi jednu veoma lijepu staru sliku koja je jasna svima. Da bi kazao kako se samo pravo žito skuplja u žitnice, on koristi starozavjetnu sliku pljeve koju treba odstraniti najprije uvijačom mlateći po žitu na gumnu. Onaj veliki dio se tako odstrani i spali, a onaj preostali će se drvenom palom za žito bacati na vjetru u zrak, tako da vjetar odnese pljevu,  a čisto žito se vraća-pada dolje na gumno.

Ovdje danas pljeva predstavlja zle ljude, ljude sklone grijehu i u grijehu, one koji ne daju žitu da pokaže svoje puno lice ljepote i koristi. Prorok Izaija ide i dalje pa kaže da su pljeva koju će vjetar raznijeti ili oganj spaliti i svi oni koji su neprijatelji Božjega naroda, a danas bi to značilo i Njegove Crkve.

Naša bi zadaća, dakle, danas bila zamisliti se kako se osloboditi pljeve ili kako ne biti pljeva; kako se pripremiti pa postati čisto zrno na Božjem gumnu-Crkvi, u zajednici sa svim vjernicima. Božić je blizu, a Došašće nam je dano da se pripremimo dušom i srcem za susret s Gospodinom kojega nam danas Ivan Krstitelj naviješta.

Nekoliko godina prije Dr. Karl Menninger psiholog, iznenadio je javnost izdavši knjigu pod naslovom: «Što se dogodilo od grijeha»! Pisac je knjigu započeo s humorom, a završio ju je kroz provokativnu priču koja glasi ovako: «Jednog nedjeljnog dana u rujnu 1982. ulični propovjednik pojavio se na jednom kutu prometnih ulica u središtu Chicaga. U vrijeme dok su uredski radnici žurili na svoj redovni podnevni ručak, ulični je propovjednik podigao svoju desnu ruku u zrak, prstom pokazao na jednog radnika te glasno povikao: Kriv! Potom je spustio svoju ruku u prvobitni položaj, napravio stanku od nekoliko sekundi te ponovio maloprije izvedenu radnju. Opet je podigao ruku, upro prstom u jednog drugog radnika te opet ponovio vrlo glasno: Kriv! Učinak te njegove radnje bio je na prolaznike neznatan, zaključio je Dr. Menninger. Prolaznici bi ga letimično pogledali, okrenuli se te pošli svaki svojim putem ne dajući veće pozornosti njegovim riječima i njegovim pokretima».

Ne sumnjamo da je sv. Ivan Krstitelj imao isti učinak na svoje slušateljstvo kad se pojavio na obalama Jordana. Jedni su ga nesumnjivo izrugivali i prezirali. Drugi su bili zlovoljni na njega što im je pokvario njihovu svakidašnju uljuljanost. No, većina je znala duboko u njihovim srcima da su oni doista krivi za počinjene grijehe i zlodjela, te da ih čeka uvijača da ih pomete s gumna.

Na primjer, kako smo pročitali u današnjem Evanđelju, carinici su znali da su krivi zbog prevelikog poreza kojeg su utjerivali samo zato da bi se oni obogatili. Vojnici su znali da su krivi zbog bespotrebnog tiraniziranja ljudi samo zato da bi se pokazali poslušnim pred svojim zapovjednicima. Cijela pak židovska zajednica znala je da je kriva zato što nije podijelila svoj suvišak s onima koji nisu posjedovali ni ono najosnovnije za život a kamo li nešto više. To nije ono što ga je potaklo da napiše knjigu.To što njega smeta i što ga je potaklo da napiše knjigu jest to da danas tako mnogo ljudi, i tako mnogo kršćana, odbacuje priznati da su grešnici i da su počinili grijehe i zlodjela u svom životu. Danas jednostavno ljudi, među njima i vjernici kažu: kakav grijeh, kakvo zlo djelo, pa ja sam dobar, ja ne griješim, meni ne treba ispovijed. Gubi se smisao grijeha, a to je veliko zlo. Znači da ja postajem mjerilo za ravnanje. Drugim riječima moja oholost od mene pravi zakonodavca i suca.

Sv. Ivan Krstitelj, kao i ulični propovjednik, suočava ljude s njihovim najranjivijim mjestom, a to je njihovo srce, njihova nutrina koju samo oni poznaju. Ivan potiče svoje slušateljstvo, da zastane ne trenutak, te da pogledaju u svoja srca i duše te da priznaju svoje krivice, grijehe i propuste. On je učini puno. On ih je potaknu da vide kakvi su te da počnu činiti nešto na promjeni svoga života i svojih srdaca koja su okorjela u grijehu. On učini puno učinivši da se promjenu, da se ostave grijeha i zla te da se vrate k Bogu i Božjoj ljubavi.

Moramo priznati da svi nosimo u svom životu krivnju grijeha i zlodjela koja smo počinili. Ako postoji sumnja u našoj sredini u svezi malo prije rečenim onda trebamo pročitati, svaki za sebe, dio prve Ivanove poslanice. Tamo ljubljeni Isusov učenik govori o karakterističnom stanju koja se nalazi u svijetu. On kaže: «Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe lažemo i istine nema u nama. Reknemo li da nismo sagriješili pravimo ga lašcem (Boga) i riječi njegove nema u nama» (1Iv 1,8.10).

Mi moramo priznati da smo grješni  da bi nam Bog mogao oprostiti te nam podariti svoju milost i svog Duha Svetoga koji će nas voditi kroz život.

Ovo što smo sada rekli možemo reći i drugim riječima ovako: mi smo dobri ljudi, mi smo dragi ljudi ali mi smo isto tako ranjivi i grijehu podvrgnuti ljudi. Svaki od nas, pa ne znam ma tko on bio, ima područje u svom životu koje treba prostrijeti pred Isusa te ga zamisliti da ozdravi i izliječi sve naše rane u sakramentu sv. Ispovijedi. Tako nas On čeka, tamo On želi da ga susretnemo, da mu se otvorimo, da mu kažemo svoje jade i probleme. Toliko pljeve ima svaki od nas da mu treba Isusova pomoć – uvijača, da nas očisti i otjera pljevu. Tako ćemo ostati kao čista pšenica s njime na njegovom gumnu – Crkvi.

< «		» >