Župa Izbično

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

SVECI TJEDNA

E-mail Ispis PDF

1.siječnja Sv. Odilon iz Clunya (962 – 1049.)
– zagovornik izbavljenja duša iz čistilišta i zaštitnik od žutice

Odrastao je u glasovitom samostanu Cluny. Sa svojih dvadeset i devet godina je postao pomoćnik opata velikoga samostana i veoma brzo ga naslijedio. Istakao se vođenjem samostana u velikoj vjernosti Evanđelju koje se potvrđivalo strogim samostanskim životom i brigom prema siromasima. Čak je u kriznim godinama gladi prodao zlatno posuđe i krunu da bi pomogao siromasima.

Obnovio je samostan, posebice crkvu i klaustar koje je našao u drvetu a otavio u mramoru. On je također u Crkvi dao svoj veliki doprinos da se 2. studenoga slavi Dan mrtvih. On je ustanovio ovaj dan i naredio da sve samostanske zajednice koje pripadaju njima moraju taj dan moliti za mrtve i sjetiti se na poseban način svojih mrtvih. To je bilo pogodno staviti iza svetkovine Svih Svetih i tako je to brzo prihvaćeno u cijeloj Crkvi. Papa je tako 1748. naredio da se slave Svete Mise za pokojne ovaj dan, a posebice za duše u čistilištu jer njima su molitve najpotrebnije.

Odilon je živio vjerno Evanđelju i Crkvi i strogo opsluživao Pravilo sv. Benedikta, iako je puno trpio i patio od bolesti zadnjih desetak godina života. Umro je posjećujući jedan od svojih samostana. Punih pedeset i šest godina je bio opat, poglavar samostana i čitave zajednice samostana.

Dan prije smrti je zatražio da ga unesu u crkvu da u njoj umre, kada je već primio sakramente umirućih. Umro je na krevetu načinjenom od krpetina i pokriven pepelom.



2. siječnja – Sv. Grgur Nazijanski (329 -390.)

- zaštitnik pjesnika

Rodio se 329. u Kapadociji. Školovao se sa sv. Bazilijem u Cezareji, Aleksandriji i na koncu u Ateni. Po završetku studija u Ateni odaziva se pozivu Bazilija da dođe u Ponto i da žive pustinjački život.

Vraća se u Cezareju i postaje svećenikom. Veoma brzo je postao poznat i uspio spasiti svoj kraj od vjerske šizme, što mu je donijelo priznanje. Potom su nastale nesuglasice sa prijateljem Bazilijem što mu je teško palo. Pet godina odlazi u Seleuciju u samoću, odakle ga zovu mnogi biskupi.

Teodozije je sazvao Koncil u Carigradu i tu su bili Grgur Nazijanski i Grgur Niški. Njihove uloge su bile ključne tako da su jednom zauvijek otklonili sumnju u božanstvo Duha Svetoga, kao i puno njegovih jasnih stavova o Presvetom Trojstvu.  Poslije toga je ostao u svom rodnom kraju do smrti i uzorno upravljao biskupijom.

Njegovi zemni ostaci su bili odnešeni u Carigrad, a kasnije su preneseni u grob sv. Petra u Rim.

Veoma je mnogo doprinio razvoju redovništva kojega je na Istoku utemeljitelj njegov prijatelj sv. Bazillije (Slavi se isti dan.). Pisao je nabožne pjesme, rasprave i poeme. Najpoznatija je „O Njegovom Životu“, odakle i najviše znamo njegovih autobiografskih podataka.

Uvršten je među četvoricu velikih doktora-naučitelja Crkve.Njegov lijepi način pisanja i poetičnost su ga učinile da je postao zaštitnikom pjesnika.



3. siječnja – Sv. Grgur Nazijanski (329 -390.)
- zaštitnica od kuge, nevremena, klizišta i suše, zaštitnica pastira i proizvođača voska

Posvećena je Bogu od svoje sedme godine kada je na nju ruke položio sv. German Okserski jer je u njoj vidio „buduću svetost“. U svojoj petnaestoj godini je dobila iz ruku biskupa redovnički veo i živjela je s roditeljima do smrti.

Pomagala je po svim okolnim gradovima i liječila bolesne, ali je imala i previše nerazumljivih prepreka na svom putu. Posebice je postila da razumije siromahe  i rado pomagala onima koji su ostali bez svojega imetka.

Pribavila je čudesno žito za vrijeme rata i gladi u Parizu, upravljajući sama lađama na Seni i nije dala da žitelji bježe pred silnim Atilom  Hunskim koji je pokorio i Rim, već je parižane natjerala na molitvu, post  i pokoru. Atila je promijenio plan i otišao za Orleans. Zato je proglašena i zaštitnicom vojnika, ali i zaštitnicom grada Pariza.

Čak ju je slaušao i kralj Klodovik i poštivao njezine savjete. Njoj u čast su podignute tolike crkve u cijelo katoličkoj Francuskoj

Po njezinom zagovoru su se događala velika čudesa, ali Crkva bilježi najveće 1129. kada je spašena Francuska od kuge.



5. siječnja – Sv. Ivan Nepomuk  Neumann (1811 – 1860.)
- zaštitnik kiša, mornara, lađara, mostova i dobroga glasa: zaštitnik od proklinjanja i izlijeva rijeka

Rođen je u bogatoj češkoj obitelji. Pokazao se u djetinjstu već kao posebni dar za jezike koje je i naučio u rodnom mjestu u školi.. Potom je u Pragu završio teologiju, ali tu nije postao svećenik. Njegov biskup je smatrao da ih ima dosta i da te godine ne zaredi nijednoga. On ožalošćen postupkom seli 1936. u New York gdje odmah postaje svećenikom.

Posebno se brinuo za iseljenike i njima gradio kuće i crkve, ali je i sam sebe jačao u pokori i molitvi. Zato će prijeći u redemptoriste 1942., te postaje glasoviti propovjednik u Pittsburgu i Baltimoru. Propovijedao je na osam jezika. Sve zajednice  redemptorista iz Europe znajući za njegov glas i svetost imenuju ga vikarom svih njihovih članova u Americi.

1852. je imenovan četvrtim biskupom poznate biskupije Philadelphia. Tu je završio gradnju katedrale i još tolike crkve i škole sagradio u svojoj biskupiji. Danas ga amerikanci drže najzaslužnijom osobom za razvoj školstva kod njih.

Umro je u četrdesaet i osmoj godini shrvan prevelikim poslom i radom.  Ivan XXIII. ga je proglasio blaženim, a Pavao VI. svetim 1977. U čitavoj Americi su mu posvećene mnoge crkve u čast.



7. siječnja – Sv. Rajmondo iz Penjaforta (1175 – 1275.)
- zaštitnik odvjetnika, sudaca i Pravnih fakulteta

Rođen je u jednoj bogatoj obitelji blizu Barceleone i bio je u rodbinskoj aragonskoj kraljevskoj lozi. Završio je studije u Barceloni, a u Bologni je dokrorirao pravo Summa juris.

Najvjerojatnije da je Rajmondo upoznao u Bologni sv. Dominika i tako poučen i privučen njegovim primjerom postaje dominikanac u Barceloni. Dugo je meditirao i molio, te postao poznat po svojim propovijedima Arapima i Židovima.

Papa Grgur IX. ga je pozvao u Rim i dao mu ured za potuživanja i potraživanja vjernika (penitenziario pontificio). U pet knjiga je čak sažeo sve propise i pomogao svojim nasljednicima, pa se potom vratio u Barcelonu. Odbio je postati nadbiskupom Tarragone, ali je zato svoju samoću morao prekinuti kada ga je Kapitul Reda imenovao za trećega učitelja bogoslova u čitavom Dominikanskom Redu.

To je radio nekoliko godina i neumorno obilazio dominikance po Europi. Dao je ostavku na i posvetio se ustrajnom propovijedanju onima s kojima je i počeo: Židovima i Arapima. Već 1256. je ustvrdio da je obratio i krstio oko deset tisuća saracena-arapa. Imao je i svoj udio u osnivanju inkvizicije u Katalunji.

Njegov je veliki doprinos u stvaranju  i zaživljavanju Kanonskoga prava, a posebice se to vidi u Kanonskom pravu koje je promulgirano 1917., a još malo dopunjeno i izmijenjeno 1983. Po tome je i zaštitnik prava i pravnika kao i sudaca i ustanova koje ih za to pripremaju, kao što su Pravni fakulteti.        



8. siječnja – Sv. Severin Noriko (umro oko 480.)
- zaštitnik i zagovornik u bolestima glave

Ono što o njemu znamo je iz pera njegova učenika Eugipa koji kaže da je Severin bio istočnjački pustinjak pa kasnije propovjednik u podunavskim zemljama, a najviše po današnjoj Austriji i Bavarskoj. Napisao je i jedno njegovo proročanstvo koje se ostvarilo, a to je da će njihov grada biti sravnjen sa zemljom radi njihova razvratna života i nevjere, kao Niniva. Također je u gradu Faviani otjerao skakavce što su prijetili žetvi u škrtoj godini.

Mnoga mjesta su ga htjela za biskupa, ali on je sve to vješto izbjegao i više se posvećivao pokorničkom i propovjedničkom životu.

Osnovao je mnoge samostane iako se nije htio vezati za jedno mjesto. Pomogao je puno ljudima koje je Atila opustošio svojim osvajačkim prolaskom na Rim i Pariz. Umro je u Beču 476 ili 482.

Kasnije je njegovo tijelo preneseno u Napulj pa u opatiju San Severino koja je i sagrađena na njegovom grobu, a danas se i samo mjesto zove po njemu. Štovan je veoma u Austriji i Bavarskoj.

Pomoćnik je u bolestima glave jer je za života čudesno u tome mnogima pomogao i pomagao, a to se nastavilo i kasnije njegovim zagovorom kod Gospodina Boga.



10. siječnja – Sv. Viljem iz Bourgosa (umro 1209.)
- zaštitnik djece koja kasne u hodanju

Rođen je blizu Pariza, gdje ga je odgojio njegov stric. Osjetio je u sebi samački poziv da tako služi Bogu i povlači se u opatiju Granmont.  Nanon jedne nesloge u opatiji odlučuje obući najstrožije redovničko odijelo kod cistercita. Odmah se pokazao kao strogi izvršitelj redovničkoga pravila i brzo ga biraju za opatom čak dvaju samostana-opatija.

Postaje biskupom Bourgosa iako je skoro bio odbio i ovu stolicu, ali je papa Inocent III. Insistirao i tako ga je poslušao. Bio je biskup-primjer po brizi za svoje svećenike i vjernike i materijalno i duhovno, a u svemu je davao primjer svetoga pastira. Istakao se u borbi protiv albigenza heretika onoga doba.

Pripisana su mu mnoga čudesa i ozdravljenja, posebno kod djece. Svetim ga je proglasio papa Honorije 1218.

fra Franjo Mabić