13. siječnja - Sv. Hilarije (315 - 367.)
- zaštitnik od ujeda gmazova i zaštitnik prognanika
Rođen je u srednišnjoj Francuskoj u školovanoj obitelji. Tako je i on počeo svoje
studije. Veoma rano je ušao u proučavanje Sv. Pisma i Božjih Tajni, posebice njegovo
uvjerenje da je Bog samo jedan ga je udubilo u Bibliju, odnosno u posebno
proučavanje uvoda u Ivanovo Evanđelje: "Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog".
To ga je nagnalo na krštenje (350)iako je već bio oženjen i imao kći Afru.
Veoma su ga cijenili građani Poitiersa i tako ga izabiru za svoga biskupa i on nakon
kraćega razmišljanja prihvaća biskupsku stolicu. Pokazao se primjerom ortodoksije na zapadu i Nicejskom Koncilu 325. godine. Nosio se uspješno s arijevcima u dokazivanju jednakosti Sina sa Ocem. Zahvaljujući caru Konstantinu sazvan je Koncil u Niceji (Frigija-današnja Turska) pošto se on uvjerio da je potreban i da neke stvari nisu samo prepirke među biskupima već da idu predaleko.
Tako je sam Konstatnin kasnije zaključio da su odluke Koncila djelovanje Duha
Svetoga u biskupima.
Kasnije političke prilike su djelovale na sve tako da je Hilarije ostao u izgnanstvu
na Istoku i nastavio ispovijedati Nicejsko Vjerovanje, a ono na koje su ga natjeravali da potpiše u Arlesu je prozvao psovkom. Kasnije je ipak bio pozvan u svoju biskupiju gdje mu vjernici priređuju neviđen doček, a tu mu se pridružuje i njegov bivši učenik Martin iz Toura. Tako Galija ponovno postaje središtem ortodoksije. Puno je pisao i propovijedao o Presvetom Trojstvu i Vjerovanju iz Niceje koje je uspio utvrditi u nestalnim prilikama protiv arijevaca.
Već za života su ga zvali sveti Hilarije, a po svojim spisima je postao "Atanazije
Zapada". Sveti Jeronim ga je prozvao ka "ratnu trublju latinaca protiv arijevaca".
Sv. Augustin ga je prozvao najvećim učiteljem Crkve.
Ono u čemu je sam propatio i nama je zagovornik i zaštitnik kod Gospodina.
14. siječnja - Sv. Srećko iz Nole (umro 260.)
- zaštitnik i pomoćnik u bolestima očiju
Podrijetlom je iz Sirije. Bio je rimski vojnik i dobio je imanje u Noli blizu
Napulja. Primio je krštenje i prihvatio redovnički život rasprodajući sve svoje
imanje i dijeleći ga siromasima. Postaje svećenik u Noli. Veoma brzo je uhićen i
zatvoren i mučen u progonstvima kršćana za vrijeme cara Decija 250-te.
Predaja kaže da je čudesno uspio pobjeći i spasiti biskupa Maksima koji se bio
sklonio u jednu tvrđavu. To se još jednom ponovilo čudesno da je pobjegao
mučiteljima. Narod ga je želio za biskupa, ali se on povukao u samoću i posvetio
molitvi, postu i pokori. Pripisana su mu mnoga čudesa još za života, a posebice u
liječenju raznih bolesti očiju i vida. Tu je umro kao duboki starac.
Sveti Jeronim ga hvali kao i kršćani Kartage, a nešto više je teško znati jer u
rimskom Martirologiju se nalazi šesdeset i šest mučenika i svetaca pod istim imenom Srećko.
15. siječnja - Sveti Mauro (Zidar) (VI-VII.st.)
zaštitnik i pomoćnik u bolesti išijasa i prehlada
Sve što znamo o njemu je iz "Dijaloga" sv. Grgura Velikoga. Tu nalazimo da ga je
njegov otac dvanaest godina povjerio benediktincima, odnosno samom sv. Benediktu.
Kada je sazrijao sam ga je Benedikt imenovao i postavio opatom u samostanu Subiaco (Sam Benedikt se povlači u Montecassino.) koji će se spominjati kasnije i u životu sv. Franje, naime, oni će iz samostana darovati Franji crkvicu Porcijunkulu.
Pred sv. Benediktom je jedan mladić upao u vodu i brza voda ga je nosila. Pozvao je
u pomoć Maura, a on je po vodi trčao i stigao do mladoga fratrića i spasio ga. Nije
ni bio svjestan da je hodio po vodi. Po tome je i zaštitnik u prehladama jer je sam
sebe izložio opasnosti u hladnoj zimi da spasi mladića i to sve bez išijasa i prehlada s Božjim blagoslovom i pomoću.
Kasnije su mu pripisana mnoga čudesa i mnoge legedne od kojih neke se ne mogu
prihvatiti iako su nastale iz pobožnih razloga da se privuče što veći broj hodočasnika u kasnijim vremenima.
16. siječnja - Sveti Marcel I. (umro 308.)
- zaštitnik konja
Malo toga o njemu znamo. Postaje papom koju godinu prije slobode kršćanstva (306) i to kada je papinska stolica bila za tri godine prazna. Bio je papa samo malo više od godine i to sve proveo u progonstvima i patnjama.
Također je bio uključen u tolike rasprave u Crkvi da li je dopušteno kažnjavati i
nalagati tolike kazne i pokore kršćanima koji su poklekli u progonstvima, žrtvujući
idolima. Po svemu sudeći on je bio jedan od odlučnijih i oštrijih u izricanju kazni
i zastupanja tvrđe linije u takvim slučajevima. Umro je kao prognanik van Rima.
Volio je životinje, posebice konje u kojima se divio i zahvaljivao Stvoritelju na
tolikom daru u ljubljenim životinjama.
Danas mu se relikvije čuvaju u crkvi sv. Marcela nedaleko Trga Venecije u središtu
Rima.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|