17. siječnja – Sv. Antun Pustinjak (250 – 356.)
- zaštitnik svih vrsta životinja, prijenosnih bolesti, kožnih i veneričnih bolesti, zaštitnik uzgajatelja svih vrsta životinja, prodavača svinja, mesara, pustinjaka, proizvođača rukavica, proizvođača posuđa, četki od svinjske dlake, korpica za kruh, trgovaca tekstilom i zemljoradnika
Sveti Antun Pustinjak je rođen u Egiptu. Utemeljitelj je zapadnoga monaštva, redovnika pustinjaka i redovnika samotnjaka „eremita“ u pustinji.
Veoma rano je ostao sirotan i kada postaje svjesni kršćanin razdjeljuje sva svoja imanja siromasima i povlači se u pustinju i živi veoma strogim pokorničkim pustinjskim životom. Ovaj njegov način pustinjskoga i pokorničkoga života je privukao mnoge druge zrele kršćane da su i oni postali pustinjaci „eremiti“, samotnjaci.
Sveti Atanazije njegov veliki prijatelj će kasnije napisati: „Pustinja je procvjetala i postala njegov grad“.
Sveti Antun je volio životinje i one su k njemu dolazile i zajedno bivale one koje se ne mogu u prirodi ni smisliti. Zato ga u slikama uvijek vidimo kako je opkoljen životinjama. Stoga je i njihov zaštitnik.
Danas je običaj da se na njegov dan donose na blagoslov u crkvu životinje. Tako smo u New Yorku prošle godine gledali u jednoj crkvi na blagoslovu životinje kao u Noinoj Lađi: pse, mačke, kuniće, zmije, čak i jednoga slona, kao i različite najopasnije i najdivljije životinje koje se drže kao kućni ljubimci.
Sveci-zagovornici uistinu još puno toga mogu učiniti i dokazati da su bili i ostaju sluge Trojedinoga Boga.
Njegov život je kasnije puno utjecao na obraćenje Jeronima i Augustina, a puno kasnije na sv. Pier Damiania i C. De Focauulda.
18. siječnja – Sveti Dejkol (umro 625.)
- zaštitnik i pomoćnik u grčevima
Podrijetlom je iz Irske. Došao je zajedno sa sv. Kolombanom u Galiju da osnuje opatiju u Luxeilessu. Kasnije je osnovao opatiju u Luru u Besanconu i tu je bio opat i proveo svoje godine do smrti.
Poznat je bio po svojoj vedroj naravi i uvijek veseo i nasmijan. Ugodan je uvijek bio u društvu i djelovao na druge opuštajuće. Po tome je i pomoćnik i zagovornik u grčevima i napetostima. Tako su mu pripisana i simpatična čudesa.
Njegovi kasniji nasljednici iz opatije Lure su opisali još njegova mnoga druga čudesa koja je za života činio. Zahvaljujući upravo ovim zapisima njegovih redovnika imamo danas svjedočanstvo o njemu i njegovom svetom i bezgrčevitom životu.
20. siječnja – Sv. Sebastijan - (umro 300.)
- zaštitnik strijelaca, vodoinstalatera, trgovaca željezom, zaštitnik prometnih policajaca, bolesnika i liječnika
Sve ono što znamo sa sigurnošću o njemu je zacijelo samo ono što nam svjedoči sv. Ambrozije. Sebastijan je rođen u Milanu, postao je vojnik i mučen je za vrijeme Dioklecijana u Rimu.
Legenda kaže da je bio osobna straža i Maksimilijanu i Dioklecijanu. Upravo je koristio ovaj visoki položaj da ohrabri i posjeti kršćane u zatvorima. Zato ga je car kaznio veoma okrutnom smrtnom kaznom. Međutim kako kaže legenda, on tu nije umro jer su kolege prema njemu bile malo pažljivije. Neka žena Irena ga je odvukla u svoju kuću kada je vidjela da je još živ i toliko ga njegovala da je ozdravio i išao pozdraviti cara u četiri oka. Svejedno je on odmah naredio da ga ubiju. Zato su ga tada pažljivo ubili i bacili u Cloaca Massima – središnja gradska kanalizacija.
Međutim, njegova slika i figura čovjeka vezana za stub i isprobadana strijelama je jedna od najprepoznatljivijih u čitavoj povijesti crkvene umjetnosti. U Srednjem vijeku strijelci su ga radi ovoga i uzeli za svojega zaštitnika, što je on i danas za sve strijelce.
21. siječnja – Sveta Agneza (Janja) - (292 – 305.)
- zaštitnica zaručnika i pomoćnica u olujama
Tradicija nam kaže da je Agneza-Janja bila rimska kršćanka. U trinaestoj godini je posvetila svoje djevičanstvo Kristu. Toliki su je tražili da je zaprose, ali je odbila sve znajući kome jedinom pripada.
Doveli su je pred suca jer je odbila žrtvovati bogovima u Vestinom hramu sa vestalkama. Tradicija kaže da su je golu izložili mučenju da ju što više osramote i ponize, ali je njezina bujna kosa prekrivala i sakrivala golotinju i čuvala dostojanstvo njezina tijela.
Kada su vidjeli da je ustrajna u svojoj vjeri naredili su da joj se odrubi glava na Domicijanovom stadionu koji više poznajemo po latinskom nazivu „Circus Agonalis“, danas u Rimu blizu Trga Navona.
O njenom mučeništvu i hrabroj vjeri pišu i svjedoče Jeronim i papa Damaz. Kćer cara Konstantina Konstanza je sagradila na njenomu grobu lijepu crkvu njoj u čast.
Agneza pripada grupi djevica i mučenica koje su postale veoma poznate i čiji se kult proširio cijelom Crkvom u Srednjem Vijeku zajedno sa Agatom, Lucijom i Cecilijom – sve mučenice ranoga kršćanstva iz katakomba i progona.
To je sveta Marija Goretti prvih stoljeća kršćanstva.
22. siječnja – Sveti Vinko iz Saragoze (umro 304.)
- zaštitnik proizvođača octa, vinogradara, trgovaca vinom i zaštitnik krovova
Jasno je po godini smrti da je umoren za vrijeme Dioklecijanova progonstva, odnosno od posljedica njegova dekreta protiv kršćana iz 303.
Vinko je bio đakon biskupu Valeriju u Saragozi. Obadvojicu su ih uhitili i odveli u zatvor u Valenciju i ispitivali i natjeravali na klanjanje rimskim Dioklecijanovim bogovima. Nisu uspjeli niučemu ih nagovoriti ili prisiliti. Upravitelj Španjolske Dacijan je po nekom čudu protjerao Valerija koji se kasnije vratio i ponovno bio biskup na svome mjestu, a Vinka je predao mučiteljima.
Svezali su ga za točak i takvoga stavili na roštilj (kao i sv. Lovru) i solju posipali rane, i sve uzalud jer nije popustio niučemu. Nije ni tako mogao umrijeti pa su ga skinuli i bacili u podrum da skonča polijevajući ga loncima octa po ranama. Njegov stražar ga je vidio kako u ćeliji razgovara u sjaju s Bogom i obratio se. Umro je od posljedica rana i opeklina.
Upravitelj je prije njegove smrti dopustio posjet u ćeliju. To su iskoristili pobožni vjernici i svojih haljinama pokupili njegovu krv kao relikvije.
Kult se o njemu brzo širio po svem kršćanskom svijetu i sagrađene su mu mnoge crkve, a ponajviše u Španjolskoj i Engleskoj.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|