Župa Izbično

Danas na drugu Nedjelju Korizme pred nama je Isus s trojicom ljubljenih učenika Ivanom, Petrom i Jakovom na brdu Tabor. Isus razgovara sa dvojicom velikih iz Staroga Zavjeta Mojsijem i Ilijom, i to sav u svaju, bjelini i blještavilo da oko ne može gledati. Apostolima se to neobično dojmilo da se ne žele vraćati već žele Isusu, Mojsiju i Iliji napraviti kolibice i ostati tu pored njih, a da za sebe i ne spominju kolibice.  Isus im je (odškrinuo) otvorio načas vrata raja. Oni su vidjeli svu onu bjelinu (bjelina je rajska čistoća), začuli glas, a sve je to opečatio oblak koji je pratio i Mojsija na izlasku, odnosno na putu za Obećanu zemlju.

Jednostavno, Isus je htio apostolima kazati, a preko njih i svima nama, što čeka sve one koji se budu držali Vesele Vijesti i koji budu živjeli po njegovoj ljubavi. Recimo jednostavnije – Isus je ovim činom otvorio apostolima oči. Toliko puta ga nisu prepoznali, evo sada imaju priliku vidjeti tko je On i koja bi bila njegova zadaća. Ali… ne zaboravimo da je Isus na putu za Jeruzalem i da u više navrata kazuje apostolima što ga čeka, ali oni ne razumiju. Mnogi stručnjaci u teologiji baš i drže da se Isus zato preobrazio da bi apostoli mogli bolje podnijeti težinu Velikoga Petka. U tu svrhu im je i zabranio da o tome govore jer ionako će se brzo dogoditi Kalvarija.

Film pod imenom «Maska» snimljen je po istinitom događaju, o 16-to godišnjem dječaku imenom Rockz Dennis. On je imao vrlo rijetku bolest koja je prouzročila da njegova lubanja i kosti lica budu duži nego što je to uobičajeno. Posljedice te bolesti bile su te da je njegovo lice bilo užasno izobličeno i nagrđeno. Njegov neobični izgled, kad bi se pojavio u društvu drugih, prouzročio bi kod nekih strah i čuđenje a kod drugih podsmjeh i izrugivanje. Prihvatio je svoj čudni izgled kao dio svog života s kojim je trebalo živjeti i provoditi dane na zemlji. Jednog dana Rocky i njegovi prijatelji posjetili su zanimljivu izložbu u izložbenom prostoru njihova grada. Ušavši u jednu prostoriju koja je nosila ime «soba ogledala» svi su se počeli tako reći valjati od smijeha jer su ogledala koja su se nalazila u toj sobi tako izobličila njihova lica i tijela da su se jedva prepoznavali. Okrenuvši se prema jednom od ogledala Rocky je ugledao nešto što ga je jako prestrašilo. To ogledalo izobličilo je njegov čudni izgled u smjeru u kom su se njegova glava i lice pojavili u normalnoj veličini i što je još zanimljivije izgledali su dojmljivo lijepi i muževni. Prvi put u životu Rocky-evi prijatelji vidjeli su ga u potpuno novom svjetlu. Oni su vidjeli izvana ono što je on zapravo bio iznutra: istinski lijepa i draga osoba koja je zavrjeđivala svu pažnju i poštovanje.

Nešto slično dogodilo se s Isusom u današnjem Evanđelju. Tijekom njegova preobraženja učenici su ga vidjeli u potpuno novom svjetlu. Po prvi put u životu oni su vidjeli izvana ono što je Isus bijaše iznutra, Sin Svesilnoga Boga. Vidjeli su svu njegovu slavu i ljepotu koju je imao kao Sin Božji. Sve ovo vodi nas do pitanja zašto je događaj Isusova preobraženja stavljen među korizmena čitanja koja su u glavnom ozbiljna i sjetna, umjesto da je stavljen među Uskrsna čitanja koja obično opisuju Isusovu slavu i veličanstvo? Odgovor na ovo pitanje leži u kontekstu u kojem nalazimo opisano preobraženje u Evanđelju. Preobraženje se dogodilo kratko iza što je Isus rekao svojim učenicima da on mora poći u Jeruzalem gdje će biti osuđen, trpjeti te umrijeti razapet na križ. Kad je Petar čuo što Isus govori o sebi i o onom što će mu se dogoditi povikao je: «Bože sačuvaj Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi». Isus se okrenuo prodorno pogledao Petra te mu rekao: «Nosi se od mene, sotono. Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko» (usp. Mt, 16, 22-23).

Kao i Isus na Maslinskoj gori i mi iskusujemo u svom životu trenutke agonije, trenutke zapuštenosti i osamljenosti. Tokom tih trenutaka, iskra našeg grešnog praoca Adama izlazi na površinu našeg života i življenja tako jako, da iskra Oca Nebeskog u našem životu gotovo iščezava i nestaje. Tijekom tih trenutaka život nam se čini mizernim i bijednim. Osjećamo se kao da nas niti tko voli niti tko želi, osjećamo se odbačenim i prezrenim od svih. Kod drugih, a napose kod svojih bližnjih, nalazimo stotine mana, stotine nedostataka i nitko nam se ne čini prijateljem. U tim trenucima počinjemo sumnjati i u Božje postojanje, pitamo se pa gdje je taj Bog koji je dopustio da proživljavam sve ovo i da nosim tako teške križeve?

Vjerujte da će svatko od nas u svom životu iskusiti i jedno i drugo duševno stanje i to više puta u životu. Kad nam dođu trenuci agonije ili ushićenosti trebamo se prisjetiti dviju gora: gore Tabor i Maslinske gore. U tim trenucima svoga života trebamo se prisjetiti da je Isus, a ne samo mi, iskusio istu i još puno dublju bijedu i zapuštenost no i uzvišenost i prisutnost milosti Oca nebeskog kroz njegov život. Isto tako jedno nam mora biti na pameti a to je: da je se Isus i na gori Taboru, gdje je doživio svu svoju uzvišenost, i na Maslinskoj gori, gdje je doživio svu svoju zapuštenost i svu svoju ljudskost, molio svom Nebeskom Ocu.

Sve ovozemaljske poteškoće čeka nagrada koju je pokazao ljubljenim apostolima. Pridružimo se njima življenjem Korizme, življenjem Evanđelja, potvrđujući ga svojim svagdanjim kršćanskim svjedočenjem.

< «		» >