Danas bismo mogli nadugo raspredati i tražiti više tema u evanđeoskom ulomku što smo ga netom čuli. Međutim, bi bilo najbolje zaustaviti se tamo na kraju današnjega ulomka gdje Isus veli Petru da ga slijedi. Nužno bi bilo razmotriti što znači slijediti nešto ili nekoga.
Isus je pozvao apostole da ga slijede kada im je obećao da će od njih napraviti ribare ljudima (Mt 1,16).
Ovaj glagol ili imenica sljedbenik ili sljedbenica su čestu u Starom zavjetu: Izrael sliejdi Gospodina, rob slijedi gospodara, žena muža… Svatko tko slijedi mora znati koga slijedi i zašto slijedi. Tako je jednako i kod samoga Krista: dvoličnosti ne smije biti. Ovo je jedan vid krštenja – kidanje sa svojm prošlošću i sa jučerašnjim životom, uzimanjem križa i samo naprijed pa ćeš zato dobiti u budućnostiu život vječni. Za ovaj put i ovu odluku dobivaš ne samo pravila već i pomagala – njegove sakramente, kao i one koji će ti pomagati slijediti Gospodina u njegovoj Crkvi.
«Dogodilo se još kada je Mojsije pasao Jitrove ovce. Jednoga se dana sa stadom kretao jednim od rijetkih pašnjaka one puste zemlje, kadli – ugleda janje po strani od stada. Zalutalo, išlo je sve dalje, dalje i dalje. A dobar pastir za njim.Ali janje počne prčati što brže; trči i trči i preskače jarke. A pastir sve za njim. Odjednom janje stade, prignu glavu i stade piti – jer ondje je bio potok – i piti, ah – tako požudno piti.
Mojsije zasta i gleda:
_ Moje janješce, blago moje! Žeđ te dakle natjerala daleko od mene, daleko od stada? A ja nisam ni slutio! Kako li moraš sada biti umorno! Nakon tako dugoga puta!
Kad se janje napilo, Mojsije ga podiže na svoja ramena i, prignut pod teretom, išao je i išao natrag do stada.
Tada dođe glas s neba:
- Ti imaš toliko ljubavi, toliko smilovanja prema stadu koje pripada ljudima, pa zaslužuješ da paseš Božje stado» (Židovska predaja,Kratke priče,D.Bosnar,96).
I Mojsije je bio onaj koji se odazvao da slijedi Gospodina Boga. Susreo je toliko poteškoća na svome putu, ali je uvijek ostao s Gospodinom u vezi i tako s njime rješavao sve probleme, posebice u pripremi izlaska iz Egipta i na putu za Obećanu zemlju. Ostao je primjerom kako se Gospodina slijedi i kako se prihvaća Božja volja.
Danas bismo trebali svaki od nas razmisliti kako mi slijedimo Gospodina u krsnom zavjeti i kako njegujemo svoj poziv kršćanina. Zar se ne primjeti na nama da veoma ritko govorimo o svećeničkom i redovničkom pozivu zadnjih godina, sa tolikim isprikama, a to je poziv slijediti Krista izbližega. Ako ne možemo puno pomoći, onda se barem možemo moliti i svojom molitvom dokazivati da smo i mi sljedbenici koji mole da se pridruže i odazovu novi sljedbenici na Božju njivu.
"Evo me, pošalji mene". Iz. 6,8.
«Svećenik je pozvao veoma živog, ali dobrog dječaka k sebi, koji se igrao u prdvorju njegova oratorija i polako mu prozborio:
- Hoćeš li mi nešto pomoći?
- Vrlo rado! - odgovori dobroćudni dječak. Gledajući ga ravno u oči, nastavi svećenik:
- Alberto, pomozi mi spasiti svijet! Zamisli se dječak i upita:
- Kako vam ja mogu pomoći u spašavanju svijeta? Ja sam još malen i samo sam obični dječak.
Uzvrati mu svećenik:
- Ti možeš pomoći ne samo meni, već i Bogu da spasi svijet tvojom dobrotom, tvojim dobrim primjerom. Ako hoćeš i ako si darežljiv, da daruješ svoj život u službu Bogu u svećeništvu ili redovništvu. Dobroćudni se dječak povuče u oratorij da razmisli o tom prijedlogu. Poslije dugoga razmi¬šljanja, razumio je da je "bolje služiti Bogu nego Ijudima".
Slobodno i radosno posvetio je svoj život Bogu u spaša¬vanju svijeta»(P.R.Mabić,II.,122).
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|