Danas je nedjelja Dobroga Pastira. Gledajmo najprije ovu usporedbu o Dobrom Pastiru staviti na svoje mjesto, jer svaki put kada čujemo ovu usporedbu izolirano nameće nam se pitanje kao da je Isus htio da se pohvali pred svojom publikom i ništa više.
Najprije pogledajmo kada i kome Isus pripovijeda – govori ovu usporedbu. Farizeji i pismoznanci su se hvalili da oni jedini drže do svoga naroda i da za narod daju sve i nitko više. Pojedine druge grupe kao svećenici, leviti i drugi oni su pričali svoju priču da se i oni jedini brinu za svoj narod i nitko više. Njihova se briga vidjela u tome što je narod svaki dan prolazio gore i kod Rimljana i kod židovskih izdajica koji su u službi Rimljana. Svi se kunu da rade za dobro naroda, ali ovdje im ostaje nejasno gdje je taj narod za koji se oni toliko bore, jer ovome narodu koji je tu, je svega dosta.
Isus ih očinski prekorava da su oni pastiri dok mogu iz i od stada oguliti sve do prvih vukova, a kada vuci se pojave pastiri te vrste ostavljaju stado i spašavaju svoju glavu (kako se povijest često ponavlja). Također oni su oni koji ne ulaze na vrata ovčinjak niti im se ovce odazivaju jer ne poznaju njihov glas. Dobri Pastir, kako i dolikuje, je neprestano sa svojim stadom i on mu je zaštita i sigurnost. On poziva svoje ovce i one ga slijede i slijediti će ga u vječnost. Evo zašto Isus kazuje ovu lijepu usporedbu. On je Dobri Pastir koji daje život svojim ovcama, koji daje život vječni onima koji mu se odazovu u njegov ovčinjak i u njegovo stado. On daje sebe i svoje tijelo i krv za jelo i piće. To je onaj predokus ili mali okus vječnosti koja nas očekuje, a dok smo ovdje to je ona hrana koja nas veže sa vječnošću.On se brine za svoje pozvane i hrani ih vječnom hranom.
«Sveti Bernard zadnji je crkveni otac. Živio je u XII. stoljeću. Veliki je duhovni pisac. Bio je veoma bogat, zajedno s još četvoricom braće. Od mladosti je zavolio samostanski život i potpuno mu sebe predao. Mnogo je pridonio Ciscercitskom redu. Utemeljio je glasovitu opatiju Chiaravalle, a k tome još je svojim životom u samostan privukao svoju mnogobrojnu braću.U kući je s ostarjelim roditeljima trebao ostati samo najmladi Nissardo. Pozdravljajući se s njime, njegov najstariji brat Guido mu kaže:
- Dragi Nissardo, mi svi idemo s Bernardom u samos¬tan. Ostavljamo ti tvrdavu, imanja, bogatstva. Od danas je sve tvoje.
Mudri je mladić i na ovo znao dati pravi odgovor:
- Lijepo od vas. Vi želite sebi ugrabiti nebo, a meni os¬taviti zemlju. Podjelu koju ste napravili bez moga znanja, ne prihvaćam, niti je smatram pravednom. I ja takoder želim poći s vama služiti Gospodinu! I mene Gospodin poziva i ja se odazivam.
Došlo je vrijeme, pa je i njega otac dopratio u smostan svome Bernardu i ostaloj braći”(Iz života Sv. Bernarda, Mabić,II.,124).
Poruka današnje nedjelje je, dakle, naš je život u Dobrom Pastiru. On je zaštita naša, on je hrana naša i on je put kojim ćemo sigurno stići prema cilju vječnosti. Gospodine pomozi nam svaki dan iznova čuti njegov glas, svaki dan iznova odazivati se njegovu pozivu, hraniti se njegovim tijelom i krvlju i tako se održati na životu do vječnoga susreta s njime.
Znamo da će biti poteškoća i tjesnaca kao i svakoj, pogotovo zalutaloj, ovci, ali ti si tu, ne zapusti nas u nevoljama, a kada smo u dobrom pašnjaku i sigurnosti ne daj da se uzoholimo već da i tada vjerno služimo tebi i čujemo tvoj glas – poput vjernoga i poslušnoga Joba.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|