Župa Izbično

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

Sveti Josip Radnik - Zaštitnik župe Izbično

E-mail Ispis PDF
Travanj--2010.-1Osnovni čovjekov problem danas kao  i uvijek je kako dobro proživjeti ovo malo vremena što nam preostaje na ovome svijetu. Problem je i u tome što smo svaki dan u sve većoj napasti i većim apetitima: dostići u što kraćem vremenu što je moguće više materijalnoga, sve to dostići da uopće nije važno koji je način, put i cijena za sve to, a uz to je tu i oholost koja teži da nas podigne na što veću razinu iznad drugih u pogledu imanja, znanja, posjedovanja, pa i upravljanja nad drugima. 

Uz ovo se vežu i drugi svagdanji problemi, kao što su: voljeti i biti voljen, biti poštovan, zadovoljan i u svemu biti radostan, biti na korist i osjećati se da doprinosiš i ostvaruješ, sve to gledati  pravedno i pošteno i istinito, na koncu ostaje potreba za odmorom i zabavom. Međutim, stvarnost života se mnogo puta pokazuje sasvim drugačija od svih ovih osjećaja i planova, ma koliko bili i opravdani i potrebni, pa stoga se i rađaju nezadovoljstva, osamljenosti, ljutnje,  očajavanja. Na koncu se pitamo kako sve ove teške trenutke prevladati?
Ljudski gledano i rečeno, kadri smo pokazati samo na problem i malo toga učiniti, jer vidi se da jedni druge liječimo i na koncu postajemo gotovo svi bolesnici. Pravi lijek je samo jedan jedini: susresti Isusa Krista, Božju dobrotu i milosrđe, koje je sašlo s neba našoj bijedi i našemu jadu. Isus Krist je središte i cilj našega puta, kako povijesnoga, tako i osobnoga svakoga od nas. On je Objava Boga među nama., On je naše svijetlo i naš mir i naša radost. Krist nas uči da rastemo i napredujemo u traženju Boga, da mu se klanjamo i da ga ljubimo.

Lik Svetoga Josipa je upravo ohrabrenje i pomoć da bismo na ovome putu bolje živjeli i čvršće se vezali za Krista, kako bismo nadišli sve one probleme koji nas pate i prate. Čovjek pravedan, koji je prihvatio mimo zakona i običaja Božji poziv i stavio mu se u službu.
Velika je šteta što nam Evanđelje kaže veoma malo o Svetom Josipu, ali je ipak dovoljno da zaključimo i prihvatimo da je on znak i poslanje. Biblijska potvrda da je čovjek  dobar i pravedan kaže sve i iskazuje svu puninu, a to znači da je svet i pravedan po Bogu. To je jedan novi Abraham koji vjerom prihvaća Boga i njegovu zapovijed i ne odustaje. Zato ga Crkva časti svojim zaštitnikom, kao i mi svećenici i sjemeništarci, a također i radnici. On je otac  svih očeva, zato ga i traže u zaštitu. On je također zaštitnik mladeži. On je naš zaštitnik, sviju nas, jer nam je sačuvao i do nas donio vječni lijek Isusa Krista.


No, moramo uvijek imati na umu da nije bilo jednostavno sačuvati i očuvati ovaj lijek, kako od prvoga dana tako do posljednjega, od samoga naviještenja pa sve do godina Isusove pune zrelosti. Prisjetimo se anđela u snu koji ga odvraća od nauma da napusti Mariju, da se obadvoje ne sramote, ali što je još gore da se ne izlažu opasnostima kršenja Židovskih zakona i običaja da ne budu kamenovani. Tako se nastavlja i sa rođenjem u jednoj običnoj čobanskoj špilji, kojim ima na stotine oko Betlehema. I danas u njima beduini planduju svoje ovce, magarad i deve. Tako se nastavilo i bijegom u Egipat, pa zarađivanje kruha u Nazaretu za obitelj. Josip je prihvatio zadaću kao mlađarac pun snage i odlučno kao odrastao čovjek ispunio svoje dužnosti prema Bogu i obitelji. Zato ga Sveta Crkva i stavlja zaštitnikom i uzorom naših očeva i naših obitelji, naših skrbnika i naših radnika koji nam kruh zarađuju u znoju, ali i u dostojanstvu poniznosti i tišine, onako kako to samo znaju naši vrijedni očevi, koji uvijek znaju za koga to čine. Čine za svoje obitelji, ali iz svoje dužnosti prema Bogu i čovjeku, jer mi mnogo puta zaboravljamo da je lijenost jedan od smrtnih grijeha. Ta ista lijenost rađa tolikim drugim zlima, pogotovo u obiteljima, gdje bi takvi trebali biti odgovorni, ne samo za sebe već i za druge.


Sjećam se jednoga primjera o radu iz knjižica Jesus, a otprilike glasi ovako:»Neki je novinar obilazio teška radilišta i tako naišao na jedan kamenolom u kojem su ljudi radili jedan od najtežih poslova, a to je dlijetom i macom, klesanje kamena. Došao je do prvoga radnika i upitao ga: - Prijatelju što to radiš? A on je kao van sebe odgovorio: - Zar ne vidiš, radim za onoga prokletoga gospodara kojemu nikada nije dosta i stalno nas muči u ovim uvjetima. Nastaviti razgovor nije imalo svrhe, jer bi moglo otići predaleko. Novinar se približi drugome i upta ga isto pitanje, a on mu odgovara: - Prijatelju, radim za moju obitelj. Još godinu dana i ja ću imati svoju kuću, jer ću je ovim radom, hvala Bogu, otplatiti. Nadam se da ću u njoj sretno živjeti sa mojom obitelji. Već je drugačije. Čuti ovakav mek i lijep odgovor zlata vrijedi. Primakne se i trećem radniku i postavlja već postavljeno pitanje, a on mu odgovara: - Prijatelju, zar ne vidiš na onom brijegu što niče. Niče naša crkva, tako ćemo i mi biti sretni i imati crkvu kao i druga mjesta. Hvala Bogu, da smo to dočekali.»
Mislim da je primjer posve jasan i da nam svima ima što reći. Svi smo mi očevi i svima nam je zaštitnik i uzor u svemu, počevši od rada Sveti Josip. Rad je život i izvor za život, a neodgovornost i nerad, odnosno neodgovorno ponašanje u obitelji ili pojedinačno i ljenčarenje je jednostavno smrt. Ako nije smrt u jednom trenutku, je put prema smrti i moralnoj i duhovnoj, i na koncu fizičkoj. Stoga, osim što se moramo ugledati u Svetoga Josipa kao uzora i zaštitnika naših očeva i radnika i nas sviju, moramo ga moliti da ga mognemo slijediti i u dostojanstvu rada kao što je to on činio, ali  i radom čuvao svoju obitelj i odgovornim radom vodio svoju obiteljn onim putem koji mu je sam Gospodin zacrtao, a on poslušao.


Možemo mi danas reći da je bezvrijedno i beskorisno danas govoriti o svemu ovome. No, zar nije beskorisno govoriti i o toliko drugih problema, koje tolike imamo a malo ih rješavama, pa opet o njima govorimo. Zato držim da je danas itekako potrebno govoriti o neodgovornom radu tolikih naših obiteljskih članova, tolikom liječarenju, neodgovornom pristupu životu,a sve to neminovno vodi prema gubljenju svih životnih vrijednosti i zakona. Pa iza svega toga na koncu nije ni čudo da dolaze razočaranja, okrivljivanja drugih, a veoma često i samoga Boga da je nepravedan i tome slično. Stvarno je nepravedan što lijenčinama i neradnicima ne donese u kafiće oko tri ujutro doručak i da ih odveze u devet ujutro kući.
Ovdje smo mi svi potrebni njegove zaštite i otvaranja očiju. Nije njemu bilo lako sa dvadeset godina primiti obitelj, za koju možemo reći, da se nije ni spremao ni planirao, ali je Boga poslušao i sa svojim Bogom pošao naprijed. Nije bio oslobođen ničega ljudskoga, ali je uvijek smogao snage i kročio naprijed dostojanstveno. Stoga ga imamo pravo i dužnost moliti da nam bude vjerni zaštitnik kao što je bio Božji miljenik i poslušnik
«Neki je mudrac u radnoj sobi imao veliki sat sa njihalom, koji je svaki sat svečano ali jako zvonio. Pitao ga je jedan učenik zar ga tako ne smeta toliko zvonjenje. Mudrac je odgovorio da ga to nimalo ne smeta, već naprotiv, da ga to svaki sat pita što je učinio u proteklom satu, odnosno da nije izgubio svoje dragocjeno vrijeme koje mu je gospodin darovao ne samo za sebe, već i one za koje je odgovoran.»
A ja što sam učinio u proteklom satu, u proteklom, danu ili možda tjednu, ili za neke u čitavoj godini. (B. Ferrero)

Ovdje i sada, danas u našem vremenu se moramo svi pitati tko smo i što smo u ovom pogledu i što ostavljamo drugima koji iza nas dolaze u baštinu. To možemo samo ispunjati u našem vremenu što nam je dato i poklonjeno od Gospodina. Stoga se moramo pitati i nalaziti odgovor na pitanje, da li je moj rad blagoslov i odgovornost za mene i moju obitelj i moju okolicu, odnosno okružje u kojemu živim. Od toga tvoga rada kućanice, živi obitelj i nije svejedno kojom voljom i blagoslovom pripremaš jelo. Od tvoga rada mladiću ili oče, ne ovisi samo tvoja obitelj, iako je na prvome mjestu, kao i ti, ali ovisi napredak i održavanje tolikih ljudi i zvanja u jednome lancu. Ti svojim si radom uključen u rad zdravstva, politike, školstva, crkve, policije i svih zajedničkih službi koje su nam svaki dan potrebne. Sve ovo ovisi o tebi i tvome radu, tako da nije svejedno kako njemu pristupaš i kako to činiš.
Najlakše je sada svemu nabrojenome naći manu i tužiti se da službe ne rade svoj posao, i da nije pravedno da za njih daješ svoj rad i svoju zaradu. To, brate kršćanine, nije za mene i tebe pravo pitanje. To će oni sebe pitati, a mi ćemo se pojedinačno pitati da li je moj rad blagoslov uistinu i za druge, ili je čak propast kako za mene, pa onda ni drugi nemaju nikakve koristi od obitelji do pa do zadnjega službenika općine ili nekoga kafića ili restorana.
Pitali su nekoga staroga koji je uz jeruzalemske zidine sadio smokve i masline, zašto to radi u svojoj dubokoj starosti kad je sigurno da neće uživati plodove sa njih. On im je odgovorio da je to istina da neće uživati plodove, ali da će to činiti njegovi sinovi i unučad i mlađi naraštaji koji ne moraju biti rodbina. Zamjerili su mu odakle tolika briga za druge. Na to im je odgovorio da je on zatekao svojim rođenjem toliko dobara da živi nekoliko života ne bi se mogao odužiti ni Bogu ni svojim precima, odnosno onima koji su to namakli.

Evo, ovo neka bude svima nama odgovor u svakom zvanju, zanimanju i radu, dakle svima nama, pa ćemo znati zahvaljivati onima koji su radili i rade za nas, a biti će to ujedno ona naša stara uzročica radimo kao da ćemo živjeti sto godina, a Boga molimo kao da ćemo sutra umrijeti. Zagovorom Svetoga Josipa Gospodine Bože blagoslovi naš rad da nam bude na ovozemaljsku korist i duševno spasenje!

fra Franjo Mabić

 

Pripreme u Župi Izbično

Župa Izbično se priprema za svoga zaštitnikaTrodnevnicom. Sudjelovanje na Svetim  Misama je veoma posjećeno za ovu malu župu. kao i svake godine, tako i ove slijede opširne pripreme za poslavu svoga zaštitnika. naime, svake godine drugo selo organizira proslavu i nosi svečev kip u procesiji. Ovo godine su na redu susjedi pavkovići, Logarušići, te obitelji Lasić i Ljubić. Pripreme su počele veoma ozbiljno već desetak dana čišćemnjem puta od Izbična do crkve, potom čišćenja crke, uređivanja prostora oko crkve i, onda, pripreme za procesiju i na koncu pripreme za doček župljana i gostiju.

Svaka Pavkovića obitelj će ponijeti svijeću u procesiji i ostaviti je na spomenik za sve pokojne iz župe i za sve naše pokojne, kao i pokojne vojnike i duše u čistilištu. To će uraditi u ime cijele župe, a ministranti će također ponijeti upaljene svijeće i ostaviti ih na spomeniku u ime svih devet zaselaka župe. nakana je jednaka - za sve naše pokoje i sve one pokojne kojih se sjećamo svaki dan u našim molitvama i onih koji su potrebiti naših molitava.

fra Franjo Mabić