Župa Izbično

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

Šesta uskrsna nedjelja

E-mail Ispis PDF
crkva«Ako me tko ljubi, opsluživati će moje riječi i Otac moj će ga ljubiti i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti»(14,23). Otac naš koji je na nebesima – kako nas je Isus naučio u Očenašu, on nas čeka da nas nagradi za življenje i opsluživanje njegove riječi. To znači da ćemo biti s njime zajedno u njegovom boravku u njegovoj kući.


Salomon je  rekao (1Kr 8,27) da Gospodina ni nebo nad nebesima ne može obuhvatiti,a kamoli hram koji je on kanio nahraniti. Jasno je da je Bog velik i da je posvudašnji, ali kao što mu mi ne trebamo da mu nešto koristimo i pomognemo, tako njemu ne treba ni naša kuća, odnosno crkva kao građevina. No, ali kao što je bio hram u Jeruzalemu mjesto susreta Boga s čovjekom, tako i mi trebamo se nalaziti i susretati s Bogom u našim ljudskim rukama građenim hramovima, da bismo potvrdili življenje njegove riječi i opsluživanje zajedno u zajednici Crkve koja je nastvak Krista na zemlji među nama.
Bog je čak Davidu obećao da će on njemu u novom gradu Jeruzalemu pomoći sagraditi kuću. Dakle, Božja sveobuhvatnost i boravak je neupita, ali on od nas traži da naši dani i naša ljudskost budu posve njegovi i da se na ovaj vidljivi način očituju. Zato smo prošlu nedjelju i čuli novu zapovijed ljubavi da se ljube onom ljubavlju međusobno kako ih je on sve ljubio, te da to drugi vide i prepoznaju tko su i čiji su.
Oni koji budu potvrđivali ovu ljubav, oni će biti njegovi, oni će biti baštinici njegova mira u njegovom domu, najprije u ovozemnoj građevini, pa potm s njime u vječnosti.
Crkva to može, Crkva to hoće, Crkva to i čini svaki dan.
«Neki se odrastao čovjek želio krstiti u Katoličkoj Crkvi. Pošao je u Rim, i vratio se duboko razočaran. Nekoliko tjedana potom se ipak krstio. Na sva pitanja i zamjerke prijatelja odgovarao je ponosom i smješeći se: - Vjerujte mi, vjera koja može izdržati toliko toga, uistinu je prava» (W.Hoffsummer,Kratke priče 1.,Bosnar,105).
To je onaj mir koji se može samo naći u Njegovoj Crkvi i crkvi. Razumije se za onoga tko ga želi tražiti i naći on će mu pomoći. Evo još jednoga lijepoga primjerića koji će nam na jednostavan način pokazatu kako Krist i Crkva donose mir u svaki kutak.
«Razgovor između čovjeka koji se nedavno obratio Kristu i njegopva prijatelja nevjernika:
-    Znam da si se ti već obratio i vjeruješ u Krista?
-    Da!
-    Onda o njemu, naravno, sve znaš? U kojoj se zemlji rodio? Znaš li?
-   Ne bih znao.
-    A koliko je godina ima kad je umro?
-    Puno pitaš.
-    Koliko je propovijedi održao?
-    Tko bi to znao.
-    To je premalo za čovjeka koji kaže da se obratio Kristu!
-    Ti si zacijelo u pravu. Stid me je što tako malo znam o njemu. No, ja znam nešto drugo: još prije tri godine sam bio pijanac. Zapao sam u dugove. Moja obitelj se slomila. Žena i djeca su se svake noći bojali moga dolaska, odnosno, povratka kući.A sada više ne pijem; rješio sam se dugova; sretna smo obitelj. Svake večeri djeca željno čekaju moj povratak, moj dolazak. Sve je to za mene učinio Krist. On je meni donio i dao mir. Toliko znam o Kristu!» (A.de Mello).
Uistinu, nije znao puno o Kristu, ali mu se povjerio i Krist je znao o njemu. Zato i mi toliko puta kada kažemo da nemamo u molitvi što reći Kristu, uputimo se na mjesto susreta u Crkvu i on ima što nama kazati, jer on zna sve moje i sve tvoje.
Mi Isusa susrećemo na tolikim životnim stazama i putovima. To mu treba priznati i susresti ga u njegovoj kući, a on će ponoviti tamo gdje je nas više u njegovo ime i on je sa nama. Zato olako ne propuštajmo zajedničke svete Mise, odlaske  na bogoštovne čine u Crkvu, upravo radi zajedništva, ali i pojedinačnoga susreta nas s njime. Tu ćemo naći mir koji ćemo ponijeti po našim putevima i u našim danima. Njegova hrana – Euharistija je naša hrana i pred okus i sami okus raja.
Gospodine, pomozi nam i budi snama, tako da bismo mi jednoga dana mogli uživati u tvojoj kući u tvome miru – da budemo posjednici tvoga mira.

fra Franjo Mabić