Dok smo slušali maloprijašnje Evanđelje promotrimo za kratko kakve su nam misli padale na pamet. Promotrimo kakve su nam misli padale na pamet dok smo slušali kako Isus uskrisi udovičina sina povrativši ga ponovno u zagrljaj njegove majke. Vjerojatno smo mislili: to je veliko čudo, to je uzvišeno čudo, to čudo bio je u stanju učiniti samo Sin Božji, Krist Gospodin.
Točno, ako su nam ovakve misli prolazile glavom imali smo pravo. No je li vam slučajno palo na pamet pitanje: što Isus ovim čudom želi danas osobno meni reći? Isus ovim čudom želi i meni i tebi i svakom čovjeku dobre i plemenite volje reći ovo: ako budeš vjerovao i tebe ću uskrisiti, no ne samo na ponovni tjelesni život već na vječni i neprolazni život.
Bog je pohodio svoj narod – klicala je masa. Ova riječ pohodio ili pohođenje se veoma često nalazi u Bibliji. Ima dva svoja značenja. Prvo značenje je Bog će pohoditi i svoju kaznu poslati onima koji je zaslužuju, a drugo značenje je ono puno važnije i veće, a to je Bog dolazi osloboditi pohođenjem svoj narod, kako već nalazimo u Izlasku 4,1. Bog pohađa i donosi spasenje ili Bog pohađa i obećava spasenje, pa sve tako do Marijina pohođenja – pohodilo nas Mlado Sunce s visine(Lk 1,68). Danas je Bog u Isusu pohodio onu siromašnu udovicu i u život joj vratio njenoga sina jedinca. Slave ga kao pohod svoga Gospodara koji ima život i daruje svojim miljenicima, ovdje život, a uvječnosti život vječni.
Sve ovo vraća nas do nas samih koji smo se skupili ovdje na ovom svetom mjestu da bi smo uputili svoje molitve Gospodinu. Upitajmo se kako bi mi interpretirali Isusovo čudo na vratima grada Naina 20 stoljeća poslije. Što Isus kroz to čudo želi reći meni, što želi reći tebi? Odgovorimo na ovo pitanje kroz jedan istinit događaj. Jedan svećenik iz Marjine kongregacije, imenom Paul Belliveau, imao je jednu od najneobičnijh župa na cijelom svijetu. On je bio župnikom za od prilike 11 000 izbjeglica iz Salvadora koji su se nalazili u jednom kampu u Hondurasu. Većina njegovih župljane bila su starci, žene i djeca. U stvari cijela ta zajednica bili su zatvorenici smješteni u jedan kamp kojeg su čuvali vojnici. Nitko od njih nije mogao van iz kampa bez posebnog vojnog odobrenja. Da bismo približili atmosferu u kampu pogledat ćemo jedan zapis iz dnevnika vlč. Bellieveau. Tog dana bio je četvrtak na taj dan zabilježeno je ovo: 'Dok sam prolazio pored kapelice opazio sam da dosta žena unutra moli. Ušao sam u kapelicu i sjeo u zadnju klupu. Oko 80 žena moliko je Put Križa. Svaku Isusovu postaju križnog puta uprisutnjavale su u svoj izbjeglički život'. Nakon molitve velečasni Belliveau ostao je u razgovoru sa ženama, od kojih je većina bila izgubila sinove u ratu. Na licima tih žena oslikavala se ista bol kakvu je Isus vidio na licu udovice iz Naina. S cijelim svojim srcem Belliveau je želio oživjeti njihove mrtve sinove te ih vratiti njihovim majkama na isti način na koji je to učini Isus povrativši udovičina sina njegovoj majci. No Belliveau ne bio Isus. U tom trenutku svećenik je shvatio da je Isus bio nazočan u kapelici na isti način na koji je bio nazočan u Nainu prije 2000 godina. On je shvatio i još nešto više. Shvatio je da je Isus učinio veće čudo u njegovoj kapelici među onih 80 žena od onog čuda koje je učinio u Nainu. Kroz molitvu udovice Isus dade njihovim sinovima ne samo fizički život koji će biti produžen kojih 30 ili 40 godina. Isus njihovim sinovima podari život vječni koji neće nikada proći i kojeg neće moći nitko ugroziti. Isus reče: 'Da, to je volja Oca mojega, da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan' (Iv 6,40). U tom trenutku Belliveau je shvatio da čudo koje Isus čini za one koji vjeruju u njega i koji ga nasljeduju u velike nadmašuje i nadvisuje čudo koje je On učinio nad udovičinim sinom.
To je poruka današnjeg Evanđelja. To je poruka koju Isus želi danas na ovu desetu nedjelju kroz godinu uputiti meni, uputiti tebi. On želi da čudo učinjeno u Nainu ne promatramo samo kao znak njegova smilovanja prema udovicu, što ono jest ili samo kao znak da je On onaj istinski Mesija najavljen davno od proroka, što On istinski je; već kao znak i poruku svima nama, što će On naš Spasitelj učiniti za sve nas ako budemo vjerovali u njega i ako budemo svoj život darovali njemu koji živi i kraljuje u vjekove. To je radosna vijest današnjeg Evanđelja. Isus je uskrsnuo i mi ćemo uskrsnuti, Isus živi i mi ćemo živjeti. To je radosna vijest koju Isus danas upućuje meni i tebi: ostavi sve sulude misli da ti išta drugo na ovom svijetu može podariti vječnu sreću i vječni život. Samo sa mnom imat ćeš sve, samo sa mnom dobit ćeš sve, ostani sa mnom jer ja te istinski ljubim. To je radosna vijest koja nas je danas okupila na ovu svetu misu. Mi nismo došli na misu da tugujemo, plačemo ili kukamo, mi smo došli na misu da se radujemo s Uskrslim jer se nadamo da ćemo mu se jednog dana pridružiti u nebeskoj slavi gdje će Bog otrti svaku suzu s naših očiju.
Gospodine za svog boravka na zemlji ti si dodirima svojih božanskih ruku vraćao vid slijepcima, dotakni i naše oči da vidimo pravi put koji nas vodi u vječni život i vječnu sreću. Pohodi i nas danas Gospodine da te prepoznamo i da se u Tebi ostvari naša vjera i naša nada I sve ono iščekivanje. Pohodi nas i ojačaj nam vjeru.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|