Župa Izbično

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

Dvanaesta nedjelja kroz godinu "C"

E-mail Ispis PDF
st_petrPetnaestgodišnji dječak je prolazio sa svojim ocem pored malog školskog uzletišta u trenutku kad se jedan školski zrakoplov, koji je bio u niskom letu, iznenada zaokrenuo oko svoje ose te zabio nosom u pistu. Dječak je povikao: tata molim te zaustavi auto. Nekoliko trenutaka kasnije dječak je izvlačio unesrećenog pilota iz slupanog zrakoplova.

Unesrećeni pilot je bio  20-to godišnji mladić student letenja koji je uvježbavao dizanje i spuštanje zrakoplova. Mladić je bio toliko povrjeđen da je nakon nekoliko minuta izdahnuo na dječakovim rukama. Kad su se dječak i otac vratili doma, dječak je bio toliko ojađen da je jednostavno pao majci u zagrljaj te dugo plako. Kroz suze je jedva procjedio: mama on je moj prijatelj, on je imao tek 20 godina! Dječak je toliko šokiran nesretnim doživljajem tako da nije mogao jesti te večeri. Pošao je u svoju sobu, zatvorio vrata, legao na krevet te nastavio plakati. U svoje slobodno vrijeme dječak je radio u prodavaonici da bi zaradio upravo za letačku školu. Svaki svoj zarađeni dolar štedio je u namjeri da u svojoj 16 godini dobije letačku dozvolu.
Dječakovi roditelji bili su zabrinuti kakav će utjecaj ta teška tragedija kojoj je on bio očevidac imati na njega. Hoće li prestati ići u školu letenja ili će unatoč tragediji nastaviti svoj započeti i zacrtani posao.
Nakon dugog razgovora odlučili su da odluku prepuste njemu jer će to biti najbolje za njega. Nekoliko dana nakon tragedije dječakova majka donijela je svježe pečene kolače u njegovu sobu da bi ga obradovala. Spuštajući tanjur opazila je na njegovom noćnom ormariću otvorenu bilježnicu. To je bila bilježnica, koju je s puno ljubavi čuvao od svog djetinjstva i u kojoj su bile zapisane najljepše uspomene njegova života. Na vrhu jedne čiste stranice bijaše napisan veliki naslov: ISUSOV KARAKTER! Ispod naslova bilo je nepisano više Isusovih kvaliteta. Među ostalim stajale su i ove: Isus je bio bez grijeha; Isus je svet; on je ponizan; on je pomoćnik siromaha; nesebičan do krajnjih granica; on je blizu Boga! Dječakova majka uvidjela je da se on u trenucima svoga odlučivanja za ili protiv nastavka svoje letačke škole utekao Isusu za vodstvo i rasvjetljenje. Okrenula se prema dječaku te ga upitala: dakle što si odlučio u vezi svog letenja? Dječak je podigao oči sa svog radnog stola pogledao majku te rekao: Mama, ja se nadam da ćete ti i tata shvatiti, uz Božju pomoć i blagoslov ja moramo nastaviti sa mojim letenjem'.

Taj dječak  je Nil Armstrong. Svi znamo da je on bio prvi čovjek koji je 20. srpnja 1969. stao nogom na mjesec. Nekolicina ljudi, među kojima su bili i njegovi bližnji, a koji su imali priliku vidjeti taj nesvakidašnji događaj preko TV prijemnika, znali su da jedan od razloga zašto je baš on bio prvi čovjek koji je to uspio, bijaše Isus, jer Armstrong istinski vjerovaše u Boga. No ti ljudi nisu znali da je Neil u kritičnim trenucima svoje mladenačke dobi kad je trebalo napraviti veliki korak životnog izbora, molio upravo Isusa svim srcem i svom snagom za razboritost i vodstvo. Posljedica tog bliskog odnosa sa Isusom bila je ta da se on našao na Mjesecu kao prvi od ljudskog roda koji je prošetao jednom drugom planetom. Ostavio je Bibliju na mjesecu koju je ponio za tu prigodu. On je odgovorio kao  Petar tko je za njega Isus.

Na nama ostaje odgovarati I odgovoriti tko je on za mene  za nas danas. Kao što znadem reći za sina tko je za mene, ili liječnika tko je on za mene, ili pak najdražega prijatelje tko je on za mene, tako moram u sebi imati moj odgovor na upit a što ti kažeš Franjo, tko sam ja?!Može moj odgovor biti kao i pojedinih Židova koji nisu znali tko je pa su rekli da je Ilija, što je bilo i u Ivanovom slučaju, jer je Ilija trebao ponovno doći prije samoga Mesije, ali to je iz neznanja. Ilija je bio veliki prorok koji je ustao među nama, stoji u Prvoj knjizi Kraljeva. On sam kaže da je više od Ilije i tu ja trebam naći svoj odgovor. Moram životom odgovriti mome Gospodinu tko je on za mene!Dakle, dva pitanja su stavljena na ovu 12 nedjelju kroz godinu pred svakog po naosob.

Prvo: tko je Isus u našem životu? Drugo: tko smo mi u Isusovu životu? Nitko osim nas osobno nije pozvan, niti može odgovoriti na ova pitanja. Na ova dva pitanja mogu samo ja odgovoriti samom sebi ili ti samom sebi. Ne mogu ja dati odgovor za tebe niti ga ti možeš dati za mene. Svi smo dužni zastati, pogledati u svoje srce i dati onakav odgovor kakav nam se nalazi u srcu i duši. Ako je Isus naš Bog koga nasljedujemo onda smo na pravom putu. Ako li pak to ne možemo reći potrudimo se dok još nije kasno da naš odgovor bude dobar, jer vrijeme prolazi, život teče i ne znamo kad će prestati. A ako Isus nije bio za našeg zemaljskog života u našem Petnaestgodišnji dječak je prolazio sa svojim ocem pored malog školskog uzletišta u trenutku kad se jedan školski zrakoplov, koji je bio u niskom letu, iznenada zaokrenuo oko svoje ose te zabio nosom u pistu. Dječak je povikao: tata molim te zaustavi auto. Nekoliko trenutaka kasnije dječak je izvlačio unesrećenog pilota iz slupanog zrakoplova.

Unesrećeni pilot je bio  20-to godišnji mladić student letenja koji je uvježbavao dizanje i spuštanje zrakoplova. Mladić je bio toliko povrjeđen da je nakon nekoliko minuta izdahnuo na dječakovim rukama. Kad su se dječak i otac vratili doma, dječak je bio toliko ojađen da je jednostavno pao majci u zagrljaj te dugo plako. Kroz suze je jedva procjedio: mama on je moj prijatelj, on je imao tek 20 godina! Dječak je toliko šokiran nesretnim doživljajem tako da nije mogao jesti te večeri. Pošao je u svoju sobu, zatvorio vrata, legao na krevet te nastavio plakati. U svoje slobodno vrijeme dječak je radio u prodavaonici da bi zaradio upravo za letačku školu. Svaki svoj zarađeni dolar štedio je u namjeri da u svojoj 16 godini dobije letačku dozvolu.
Dječakovi roditelji bili su zabrinuti kakav će utjecaj ta teška tragedija kojoj je on bio očevidac imati na njega. Hoće li prestati ići u školu letenja ili će unatoč tragediji nastaviti svoj započeti i zacrtani posao.
Nakon dugog razgovora odlučili su da odluku prepuste njemu jer će to biti najbolje za njega. Nekoliko dana nakon tragedije dječakova majka donijela je svježe pečene kolače u njegovu sobu da bi ga obradovala. Spuštajući tanjur opazila je na njegovom noćnom ormariću otvorenu bilježnicu. To je bila bilježnica, koju je s puno ljubavi čuvao od svog djetinjstva i u kojoj su bile zapisane najljepše uspomene njegova života. Na vrhu jedne čiste stranice bijaše napisan veliki naslov: ISUSOV KARAKTER! Ispod naslova bilo je nepisano više Isusovih kvaliteta. Među ostalim stajale su i ove: Isus je bio bez grijeha; Isus je svet; on je ponizan; on je
pomoćnik siromaha; nesebičan do krajnjih granica; on je blizu Boga! Dječakova majka uvidjela je da se on u trenucima svoga odlučivanja za ili protiv nastavka svoje letačke škole utekao Isusu za vodstvo i rasvjetljenje. Okrenula se prema dječaku te ga upitala: dakle što si odlučio u vezi svog letenja? Dječak je podigao oči sa svog radnog stola pogledao majku te rekao:
'Mama, ja se nadam da ćete ti i tata shvatiti, uz Božju pomoć i blagoslov ja moramo nastaviti sa mojim letenjem'. Taj dječak  je Nil Armstrong. Svi znamo da je on bio prvi čovjek koji je 20. srpnja 1969. stao nogom na mjesec. Nekolicina ljudi, među kojima su bili i njegovi bližnji, a koji su imali priliku vidjeti taj nesvakidašnji događaj preko TV prijemnika, znali su da jedan od razloga zašto je baš on bio prvi čovjek koji je to uspio, bijaše Isus, jer Armstrong istinski vjerovaše u Boga. No ti ljudi nisu znali da je Neil u kritičnim trenucima svoje mladenačke dobi kad je trebalo napraviti veliki korak životnog izbora, molio upravo Isusa svim srcem i svom snagom za razboritost i vodstvo. Posljedica tog bliskog odnosa sa Isusom bila je ta da se on našao na Mjesecu kao prvi od ljudskog roda koji je prošetao jednom drugom planetom.Ostavio je Bibliju na mjesecu koju je ponio za tu prigodu. On je odgovorio kao  Petar tko je za njega Isus. Na nama ostaje odgovarati I odgovoriti tko je on za mene  za nas danas. Kao što znadem reći za sina tko je za mene, ili liječnika tko je on za mene, ili pak najdražega prijatelje tko je on za mene, tako moram u sebi imati moj odgovor na upit a što ti kažeš Franjo, tko sam ja?!

Može moj odgovor biti kao i pojedinih Židova koji nisu znali tko je pa su rekli da je Ilija, što je bilo i u Ivanovom slučaju, jer je Ilija trebao ponovno doći prije samoga Mesije, ali to je iz neznanja. Ilija je bio veliki prorok koji je ustao među nama, stoji u Prvoj knjizi Kraljeva. On sam kaže da je više od Ilije i tu ja trebam naći svoj odgovor. Moram životom odgovriti mome Gospodinu tko je on za mene!Dakle, dva pitanja su stavljena na ovu 12 nedjelju kroz godinu pred svakog po naosob. Prvo: tko je Isus u našem životu? Drugo: tko smo mi u Isusovu životu? Nitko osim nas osobno nije pozvan, niti može odgovoriti na ova pitanja. Na ova dva
pitanja mogu samo ja odgovoriti samom sebi ili ti samom sebi. Ne mogu ja dati odgovor za tebe niti ga ti možeš dati za mene. Svi smo dužni zastati, pogledati u svoje srce i dati onakav odgovor kakav nam se nalazi u srcu i duši. Ako je Isus naš Bog koga nasljedujemo onda smo na pravom putu. Ako li pak to ne možemo reći potrudimo se dok još nije kasno da naš odgovor bude dobar, jer vrijeme prolazi, život teče i ne znamo kad će prestati. A ako Isus nije bio za našeg zemaljskog života u našem srcu kako će onda biti za onog vječnog.

fra Franjo Mabić