Župa Izbično

Samarija – samaritanac!  Samaritanci su nasljednici Asiraca koji su tu ostali poslije Sargonova razorenja grada 721. Radi toliko povijesnih razloga nisu se trpjeli sa Židovima. Danas Isusu ne žele dati gostoprimstvo jer ide u njihov protivnički grad Jeruzalem. Jednako i Židovi nisu mogli samaritance i smatrali su ih otpadom. Ovu potvrdu nalazimo i u samim evanđeljima. Nažalost, i danas je jednako nedaleko Jeruzalema. Živi mala zajednica nomada kojima nije baš otvoren put gradu, jedino im je dovedena voda da stadima ne ulaze u gradove i prljaju ih.
Pored svega toga Isus je, možemo samo zaključiti, Isus. On ne želi kaznu kako traže miljeni apostoli Ivan i Jakov, već i želi kazati nešto najuzvišenije i na istoj stranici Evanđelja donijeti će im usporedbu o milosrdnom samaritancu i o onom jedinom od deset ozdravljenih gubavaca koji se vraća Isusu zahvaliti. Ivan je svojoj publici tako predbacivao da se hvale da su Abrahamov rod. Jedno je Abraham, a drugo si ti, ne spašava te rod s njime, već tvoja vjera i tvoja djela. Tako Isus ne želi osuditi nekoga samo zato što je iz tog kraja ili naroda, već je bitno tko si ti I što činiš. Čak će neki i Isusu pripisati da je samaritanac i da ima đavla (Iv 8,48), ali ga ne mogu smetnuti s njegova puta. Dvojica samaritanaca su primjer ljubavi. Kako je Evanđelje i danas ovdje među nama moderno i suvremeno! Ustrajnost u dobru I prema samaritancima je uvijek veliki čin vjere I prati samo hrabre.

Eric Liddell je Engleski najbrži trkač na 100 m davne 1924. Te godine održavale su se Olimpijske igre u Parizu i svi su očekivali da će on osvojiti zlatnu medalju u toj disciplini. No onda se dogodilo veliko iznenađenje. Kad je izišao olimpijski raspored disciplina na 100 m bila je stavljena nedjeljom. Budući da se Eric držao striktno Božjih zapovijedi odlučio je da nedjeljom neće trčati. Ta odluka učinila ga je potištenim no on ju je prihvatio kao dio svoje vjerske dužnosti. Kad se vijest o njegovu izostanku s utrke proširila on bijaše podvrgnut jakim pritiscima da promijeni svoje mišljenje. Čak je i Princ od Welsa pokušavao utjecati na njega govoreći mu da donese drugačiju odluku te da prekrši svoju savjest. No Eric odlučno odbi savku pomisao o promjeni svoga stava tako da su ga nakon toga skoro sve engleske novine nazvale izdajicom nacije. Uz sve napise i prigovore on ostao je Eric vjeran svom uvjerenju i odluci da ne trči nedjeljom. Razmišljajući ipak o nekakvoj drugoj kombinaciji Eric se dosjetio te zamolio svog trenera da na njegovu mjestu trči njegov kolega koji je inače trebao trčati na 400 m. Ako bi trener to odobrio onda bi Eric trčao na 400 m ikao do tad nikad nije trčao u toj disciplini. Trener je pristao i što se dogodilo, ne samo da je Eric koji je trčao po prvi put na 400 m osvoji zlatnu medalju osvojio ju je također i njegov kolega koji je trčao umjesto njega na 100 m. I tako umjesto da Engleski trkači osvoje samo jednu zlatnu medalju oni su osvojili dvije.

Nekoliko godina nakon olimpijade Eric je opet iznenadio svijet svojom odlukom da ide u misionare i to u Kinu. Za njim je pošla i njegova djevojka. Njih dovje tamo su se vjenčali te u sretnom braku dobili troje djece. Onda je došao drugi svjetski rat. Kad je Japan stupio u rat Eric je poslao ženu i djecu u Kanadu a on je i dalje ostao u Kini. Kratko nakon toga Japan je napao i zauzeo dijelove Kine. Eric je bio zarobljen te strpan u zarobljenički kamp. Zanimljivo je da je u kampu nastavio svoj misionarski posao. Nakon nekoliko godina Eric Liddell umro je herojskom smrću u tom istom kampu. Nakon njegove smrti njegova žena dobila je na desetke pisama koja su govorila o njegovoj ljudskosti i hrabrosti za vrijeme boravka u kampu. U dva pisma dobila je svjedočanstva dvojice ljudi koji su posvjedočili da ih je od sigurnog samoubojstva spasio upravo Eric svojim čovjekoljubljem.

Prije kojih 20-tak godina netko je od režisera dobio ideju da snim film o Eric-u te olimpijskim igrama iz 1924. Kad je Ericova žena, koja je živjela u Torontu, čula za tu ideju izjavila je: 'Pa koga će još zanimati film o čovjeku koji je živio prije 50 godina i koji zbog svog vjerskog i kršćanskog uvjerenja nije htio trčati nedjeljom'! No kad je film ugledao svjetlo dana milijuni ljudi su bili zainteresirani za njega. Film koji se zvao: 'Vatrene kočije' ne samo da je probio sve brojke posjećenosti već je te iste 1982.  Zgoda o Eric Liddell-u opisuje nam pozitivnu stranu Isusovog učenja iz današnjeg Evanđelja. Isus reče: 'Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje' (Lk 9,62). Eric nikad nije gledao nazad, on je izabrao svoj životni poziv i čvrsto ga se držao. On je izabrao Isusa ko svoje svjetlo u kog je neprestano gledao i za kim je bez oklijevanja išao. Nikad nije gledao nazad, misleći da će kroz drugo zanimanje postići nešto bolje, ni onda kad je izvrgnut strašnom pritisku da promjeni svoju odluku. Eric nikad nije gledao nazad ni onda kad je bio od gotovo cijele svoje nacije prozvan izdajicom i odpadnikom.

Isusu su pripisivali đavla i otrpio je tolike uvrede i prijetnje, a on je uvijek donosio svežije primjere pred svojim protivnicima, ali u isto vrijeme i svojim apostolim i učenicima. Tako je javno stajao iza svojih riječi predajući ich nama. Ovdje bi bila i danas poruka svete Mise upućena ove nedjelje nama. Naš plug je Evanđelje! Samaritanaca je oko nas mnogo! Ustrajmo i ne obazirimo se nazad! Isusovi samritanci su nam primjer i način kako doći do kraljestva Nebeskoga.

< «		» >