Svaki od nas, to svi dobro znamo, treba se brinuti za svoj tjelesni život, no to nam ne smije biti jedina briga i jedina zauzetost u životu. Vezati cijeli svoj život, sve svoje poslove i nastojanja uz stjecanje materijalnih dobara a pri tom uopće na misliti na svoju dušu i na ono što dolazi poslije ovog života mislim da je suludo i bezvrijedno. Upravo je to ono o čem Isus progovori u današnjem Evanđelju
poručujući u ono vrijeme svojim učenicima a danas nama kako ne smijemo živjeti samo za bogatstva ovog svijeta koja prolaze i nestaju već da se u prvom redu moramo brinuti za život koji ne prolazi! Isus reče: 'Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje' (Lk 12,15).
Prije nekoliko godina jedan ugledni čikaški restoran naručio je posebne stolnjake za svoje stolove. Ti stolnjaci bijahu isključivo dizajnirani za taj restoran i ni jedan drugi restoran nije ih mogao upotrebljavati. Ako bi koji od gosta nakon objeda zaželio imati taj stolnjak da bi ga uokvirio te stavio u svoju kuću ili ured, mogao ga je imati i ponijeti sa sobom. Dizajn se sastojao od nekoliko različitih boja te dva stupca ispisanog teksta. Ispisani tekst glasio je od prilike ovako: «1923 g. dogodio se jedan vrlo značajan sastanak u jednom od prestižnih ondašnjih čikaških hotela. Sudionici sastanak bili su: predsjednik najveće tvornice željeza; predsjednik najveće tvrtke koja je proizvodila i reproducirala električnu energiju; predsjednik najveće naftne tvrtke; predsjednik burze dionicama koja je imala svoje sjedište u New Yorku; predsjednik najveće banke u tadašnjim Sjedinjenim Državama; najveći otkupljivači i procjenjivač žita i žitarica; najbogatiji čovjek dionicama; predsjednik svjetske trgovinske organizacije dionicama te član kabineta predsjednika Hardinga”. Dakle, na tom sastanku bijaše nazočno 9 najjačih financijskih divova ondašnje Amerike. No nakon 25 godina što se dogodilo s tih 9 financijskih divova? Tekst na stolnjacima donosi nam ovo: predsjednik najveće tvornice željeza Charles Schwab umro je u razočaranju budući da mu je poduzeće bankrotiralo; predsjednik najveće tvrtke koja je proizvodila i reproducirala struju Samuel Insull, umro je kao najveći siromah sam i napušten; predsjednik najveće naftne tvrtke Howard Hobson poludio je usljed nemoći da kontrolira svoje poduzeće i novac u njemu; predsjednik burze dionicama sa sjedištem u New Yorku Richard Whitny bijaše upravo oslobođen i pušten iz zatvora zbgo kriminala; predsjednik najveće banke u Sjedinjenim Državama Leon Fraser ubio se i tako skončao život; najveći otkupljivač i procjenjivač žita i žitarica Arthur Cutten umro je kao najveći bijednik bez igdje ikog; najbogatiji čovjek dioniciama Jesse Liverman ubio se jer nije vidio smisao u životu bez obzira što je imao pod navodnicima sve što je poželio; predsjednik svjetske trgovinske organizacije dionicama Ivar Kruger također je izvršio samoubojstvo; član kabineta predsjednika Hardinga, Albertu Fallu bilo je dodjeljeno pomilovanje da može izići iz zatvora te umrijeti u svom domu jer bijaše jako bolestan bez nade za ozdravljenje (Ovo se ispali samo čitati da se govorom naizust ne bi izgubila čar teksta).
Ova zgoda na dramatičan ali istinit način opisuje i potvrđuje sve zgode koje smo čuli kroz današnja čitanja. Današnja biblijska čitanja htjela su nam raći samo jedno: ne veži svoje srce, svoju dušu i svoj život samo uz materijalne stvari i samo uz materijalna dobra. Na poseban način to upozorenje uputio nam je Gospodin Isus kroz zgodu o ludom bogatašu koji mišljaše da će sve imati samo ako stekne materijalno bogatstvo. Neki će možda pomisliti da Gospodin kroz ovu parabolu želi reći da ne smijemo nikako imati materijalna dobra i da se s njima ne smijemo služiti! Ne, Isus nam to ne želi reći, Isus nam to ne želi poručiti. Isus upotrebljavajući današnju parabolu ne želi reći da se bogatstvo ne smije stjecati ili da ne smijemo imati svog privatnog vlasništva. Isus želi pokazati na svu suludost ideje o stavljanju svoga pouzdanja u materijalne stvari. Isus želi reći da ne smijemo staviti na prvo mjesto materijalna dobra ispred duhovnih dobara i života vječnog koji nas čeka i kojeg ćemo baštiniti ako smo znali staviti vrijednosti na njihovo mjesto: prvo spasenje duše i vječni život, potom materijalna dobra kojima se moramo služiti u svakidašnjem životu.
Vratimo se trenutak prvom čitanju iz knjige Propovjednikove. U sedamdesetak redaka ove knjige propovjednik ponavlja ispraznost tridesetosam puta. Želi naglasiti sve žitnice i kule, kao i knjižice i dionice su ispraznost nad ispraznostima. Neće biti ispraznost ako budu s Gospodinom sticane i s Gospodinom dijeljene drugima da i oni osjete čar tvoje žitnice, knjižice, dionice, a ne daj Bože ludnice, zatvora, bolnice ili sve čega kamo te je tvož džep ili lisnica odveli.
Završimo ovu propovijed kratkom molitvom! Gospodine Isuse ti si rekao svojim učenicima: 'Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samog izgubi ili sebi naudi' (Lk 9,25). Pomozi nam da ove riječi uzmemo srcu. Pomozi nam da vidimo sebe onakvima kakvi stvarno jesmo. Iznad svega pomozi nam da nas ljudi ne budu cijenili, kada se s ovog svijeta preselimo tebi, po onom koliko smo blago stekli u životu već po onom koliko i kakvi smo bili ljudi koji su životne vrijednosti znali staviti na svoje mjesto.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|