Zrelom vjerom se prihvaćaju Božji planovi i onda kada su teški i nerazumljivi, kao što je to danas slučaj sa Josipom. To je poziv i meni i tebi da vjerom po Kristu odgovorimo Bogu. Danas, pred sami Božić bismo mogli odgovoriti svojim imenom kojega nosimo u Kristu, da živimo po milosti Božjoj odgovarajući na Božji poziv.
Marijino ime u korijenu bu značilo uzvišena i proslavljena. To ona je i jest. Odgovorila je značenju svoga imena. Josipovo ime znači Bog koji dostiže ili nadodaje. Ovo je lijepo ime već uhodano od Josipa egipatskoga-pravednoga omiljeno u židovskom narodu. U Josipu Zaručniku BDM se još više potvrdlilo nadodajući mu Sina Božjega Isusa. Ime Isusovo je ime najdraže svim kršćanima, i upravo radi poštovanja prema ovom imenu nitko od kršćana ga ne koristi za svoje ime (osim španjolaca), jer ovo ime znači i spasitelja od glagola spasiti. Sam aposlol Matej kaže da će «On spasiti narod svoj od grijeha njegovih» Tko to od ljudi može spasiti i biti spasitelj pa da bi mu se moglo dati mirno ovo ime i mirno ga nositi. Inače bi se moglo dogoditi kao i onom vojniku Aleksandra Makedonskoga koji nije bio baš dobra vladanja, a zvao se Aleksandar. Veliki vojskovođa ga je pozvao i upozorio da više tako ne može, jer mora promjeniti ili ime ili ponašanje. Svojim ponašanjem grdio je ime što ga je nosio.
Najvažnije pripreme za doček Božića u našoj župi su svete Mise "zornice" svako jutro po bilo kojem i kakvom vremenu. Slika jasno kaže sve.
Prorok Izaija daje novorođenom spasitelju lijepo i znakovito ime Emanuel, što znači da je On Bog n s nama (7,9) što i sam prorok vrlo rado objađšnjava da ne bi ostalo nezapaženo, čak osam stoljeća prije Isusova dolaska među nas.
Zato je danas pred sami Božić veoma važno odgovoriti što moje ime znači u Kristu i što Kristovo ime znači za mene. Čak se nijedan papa nije usudio nositi Petrovo ime jer su svjesni da je to teško nositi i ponoviti život dostojan Petra, a kamoli da se mi ne upitamo po kome nosimo svoje ime i kako ga nosimo.
Jaka bura i niske temperature do - 13. stupnjeva Celzija nisu nikakva prepreka marnim župljanima i gostima iz Oklaja.
«Neki je mladi indijac došao glasovitom i slavnom misionaru E.S.Jonesu i rekao: ”Vaši su govori veoma dobro prihvaćeni. Bilo bi još bolje da propovijedate Krista kao jednu od mogućnosti, jer postoje i drugi putevi: mi slijedimo Krishnu, Kali ili druge. Kada biste vi to prihvatili cijela bi vas Indija slušala.”
Ovo pitanje je moderno i veoma suvremeno i našim izumiteljima novih bogova i božanstava, samo da uteknu sa savješću ispred pravoga jarma.
Također ni snijeg od zadnje nedjelje ne predstavlja prepreku za dokazak na "zornice" ...
Ova napast je postojala i na početku kršćanstva. Car je bio veoma tolerantan prema religijama. Oni bi veoma rado prihvatili Krista kao jedan od mogućih puteva, kao jednoga koji bi bio u Pantheonu zajedno sa Dijanom, Marsom, Apolonom i tolikim drugima. Ono što je dovelo do progonstava kršćana je ustrajnost u prihvaćanju Krista kao jedinoga, i jedinoga puta među tolikim lažnim.
Možda bi svatko od nas bio sretan da postoje i drugi putevi. Međutim, moramo znati da pod nijednim drugim putem nije stvoren ovaj svijet, jer svijet nije stvoren po mojim osobnim željama. Netko mudriji, pametniji ga je stvorio .Ja to prihvaćam i nemam drugoga izbora. Možda bih bio sretniji da sam bio odgojen u drugim okolnostima, ali moj je život određen a da mene nisu pitali. Ja ne mogu odrediti kako će se ljudi spasiti. Stvoritelj i Gospodar svemira je odredio ovaj jedini put spasenja i Njegovom, odnosno, po Njegovom imenu je jedino spasenje svim ljudskim stvorenjima koja su kročila i kroče ovim svijetom.
... kao što ni vode koje su napunile Brinu nisu bile prepreka.
O ovome se s Njime ne može raspravljati: primi Isusa Krista i bit ćeš spašen, odbij Ga i bit ćeš osuđen. To je barem jednostavno. Bog nas ne pita za naše htijenje. Nama bi se, zacijelo, svidjelo da postoji samo raj. Međutim, znajmo da postoji i pakao. Veoma ga je jednostavno izbjeći. Doista…»(ESJ.Mabić/Jukić,V.87).
Nada koja hrani našu vjeru, kao ove zrake kroz oblake, nas zove naprijed prema Božiću i Svijetlu života koje nam dolazi.
Spasitelju Novorođeni, pomozi mi da noseći Tvoje Ime budem dostojan Tvoga Puta na kojem ćeš me Ti uvijek pomagati. Ti si i zato došao među nas. Pomozi mi da svaki tren svoga života, ovoga budem svjestan i nikada ne smetnem s uma. Ti si za mene došao, daj da živim s Tobom i u Tvome Imenu nađem spasenje kao što su ga našle i milijuni osoba.
Tek onda naš stari i lijepi, suhi kolač...
... kao i stara, dobra kalja...
... i sarma imaju svoj veliki smisao u zajedničkom, svečanom, obiteljskom objedu, ali tek iza svega onoga velikoga i vrijednoga što smo primili od Majke Crkve i naših časnih pradjedova. Tradicija se čuva u svemu, a ne samo u prebogatoj obiteljskoj trpezi. Jedno zajedništvo i cjelokupnost naše osobnosti neka se očituje najprije u vjerskim i ljudskim vrijednostima, a obiteljski stol i objed na Božić, neka budu potvrda naše ljepote življenja i zajedništva obitelji, župe, Crkve i društva.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|