Govor na gori, koji smo netom čuli, je govor kojim se traži od nas kršćana savršenstvo. Ovaj ulomak ne govori o obećanoj zemlji koju trebamo doseći, već nam pokazuje kraljevstvo koje nas same dostiže. Nije to obećana zemlja koju želimo, već je to novost koja je iz one obećane zemlje proizašla: to je Kraljevstvo Božje koje je blizu.
Isus je uzašao na goru kao novi Mojsije i daje svom narodu zakon savršenstva. Kraljestvo Božje će baštiniti oni koji uspiju svaki dan živjeti i uvjeriti sebe da kraljestvo ne dolazi, već da je ono već tu među nama i tako ga treba živjeti. On koji daje zakon savršenstva je Kraljevstvo Božje i tko ga prihvati ovim zakonom savršenstva, taj je u kraljestvu.
Isus na Gori donosi "Ustav" svoje i buduće naše Crkve - Osam blaženstava
U Biblijskom rječniku blažen (beatus, makarios) znači i sretan, a pripisuje se čovjeku pravedniku kojega čeka Božja nagrada. Tako u psalmima imamo da je blažen onaj koji je vjeran zakonu Gospodnjem, blažen je onaj koji ne slijedi savjeta opakih, blažen je onaj komu je grijeh oprošten.
Nisu blaženi i sretni prognanici, ali dijele sudbinu koja je i samoga Isusa zahvatila. I po ovome smo njegovi.
Međutim u Blaženstvima na gori Isus paradoksalno okreće blaženstva, tako da je blažen i sretan onaj koji je siromašan, potlačen, ponizan, gladan, žedan, progonjen i pogrđen (Mt 5,1-12). Tako su naglavačke okrenuta tradicionalna uvjerenja sreće i nagrade. Međutim, mi još mnogo puta nalazimo u evanđeljima blažene. Blažena je Djevica Marija kada joj daje taj pridjev Elizabeta. Isusu kaže žena iz mase da je blažena utroba koja ga je nosila i prsi koja je dojio(Lk 11,27), ali on odgovara da su blaženiji oni koji slušaju njegovu riječ i izvršavaju je (28). Isus sam nastavlja da je blago ušima koje su čule i očima koje su vidjele i blago onima koji se neće sablazniti, pa zatim je blažen Petar za darove koje je primio.
Žalost nije sreća, ali je lijepo kada imamo s kime suze podineliti. Sedam radosti i sedam žalosti Blažene Djevice Marije. Ona i njen Sin su sve iskusili i nama u svemu mogu pomići. "Iskušan iskušavanima..." (Hebrejima).
Pravi ključ za čitanje ovih blaženstava ne može biti nikakva filozofija niti sociologija niti bilo koje drugo područje, jer bi nas odvelo daleko i ne bismo dobili ono značenje koje nam je sam Isus htio dati kao savršeni zakon. On je kraljestvo Božje, još je blaženiji onaj koji sluša njegovu riječ, ili još dodajmo onu kada kaže da su mu i otac i majka i brat i sestra oni koji izvršavaju volju Oca njegova, a to znači da i oni pripadaju onima još blaženijima. Dakle, Isusov život, primjer i vladanje su onaj pravi ključ za tumačenje ovih blaženstava. On je bio siromašan i potlačen, bio je gladan i žedan pravde, bio je milosrdan i čista srca, radio je za mir i pomirenje, bio je progonjen i umro je radi dobra sviju nas, radi ljubavi prema čovjeku. Tako je svojim životom utjelovio osobno glavne temelje Kraljestva Božjega proglašenim u blaženstvima. Tako u njemu blaženstva postaju program nama sljedbenicima, učenicima. Tko ih izvršuje već je blaženi i blago njemu.
Od najteže bolesti do svjetske slave. Postao je uzor mladima u svojoj vjeri. Bog na prvom mjestu u životu njemu i njegovoj ženi, zapravo, sada i obitelji. Ricardo Kaka, Bog te poživio....
«Pričaju svoje snove. Bogata djevojka: ”Sjedim na vrhu jednoga lijepoga stuba na koji sam se popela, ne znam ni sama kako, a nikako ne znam kako ću sa njega saći opet na zemlju… Moram saći, ali nema snage skočiti… Želim pasti, ali ne padam. Znam sama da neću imati nikako mira dok ne budem dolje, dolje na zemlji. I kada sađem dolje na zemlju, zaželjeti ću ići još dublje upravo u utrobu zemlje.”
Siromašni sluga: ”Ja sam sanjao da su me donijeli u tamnu šumu do jednoga velikoga stabla. Želio bih ustati, uspeti se sve do vrha i uživati u ljepotama predjela na lijepom sunčanom danu i krasti zlatna jaja iz gnijezda zlatnih ptica. Uspinjem se i uspinjem i ponovno probam, ali nikako jer je stablo debelo i golo, a prve grane su tako previsoko da ne mogu se zaskočiti, već jedino sanjati.No znam, ako se uspijem dokopati prvih grana uspjeti ću se popeti na vrh, tako lako kao uz ljestve.”
Svi mi naiđemo u životu na one koji će nas utješiti, ali odmah i pitanje: jesmo li i mi drugima milosrdni Samaritanac?!
Mnogi bogataši se okrivljuju jer su bogati i privilegirani, pa bi htjeli saći, dok sa druge strane siromašni im zavide i htjeli bi nanjihovo mjesto.
Krist kaže da bogataši mogu dijeliti svoja dobra s onim koji nisu privilegirani, sa siromašnima. Siromašni mogu naučiti od bogatih kako koristiti talente za sebe, svoju obitelj i za čitavu zajednicu.
Kada sve stoji na svom mjestu onda nema zavisti ni ljubomore niti bilo kojega drugoga grijeha, jer zašto se bojati onoga tko ima, ako je on…!?»(Strindberg,Mabić/Jukić,Pr.V.19).
Domus Galilaeae je na kupoli ovjekovječio u bronci Isusov "Govor na gori".
Jednako svi možemo i bogati i siromašni, i progonjeni i gladni i žedni pravednosti biti u blaženstvima. Naš je Gospodin otvorio put i sam pokazao da i mi tako ne samo možemo već i trebamo, jer nam je ponovljeno da ovo nije samo mogućnost za jednoga kršćanina, Isusova učenika i sljedbenika, već je to najprije dužnost koju moramo izvršavati, obavljati kao i sve druge evanđeoske dužnosti. Kao što moramo izvršavati ova blaženstva u smislu da mi budemo blaženi i težimo savršenstvu po ovom zakonu savršenstva, tako jednako moramo se uključivati i druge privoditi ovome zakonu da i oni budu sretni, blaženi, savršeni. Za njih je Krist došao k nama, zato im i mi moramo pomoći da prispiju Njemu koji je sami Kraljestvo Božje ovdje među nama na zemlji. Jadno bi to bilo kršćanstvo kada bismo samo mi neki mogli sebei pripraviti mjesto u Kraljestvu. Zar nije tako Izrael za sebe čuvao ljubomorno Jahvea nasuprot drugim narodima i izgubio ga. Isus proklinje ovakve i kaže da sami neće u Kraljestvo Božje, a ne daju drugima da uđu. No, ovi drugi će ih preteći. Počnimo i mi s njima!
On nas ve zove u Kraljevstvo Nebesko preko svoje i naše Crkve i svetih Sakramenata.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|