Prošle nedjelje smo čuli Blaženstva. Danas ovaj ulomak je samo nastavak tamo gdje smo stali u nedjelju. Oni koji su sretni i blaženi, to nisu sami i samo za sebe ili po sebi, već i u, i prema svijetu. Oni su sol zemlje i svijetlo svijeta, i kao takve ih svijet po tome mora raspoznavati.
Na prvom mjestu Isus je rekao ove riječi za apostole i učenike, za nas vjernike koji trebamo biti i siromašni i ponizni i oni koji su gladni i žedni pravednosti. Oni trebaju biti svijetlo i sol za svijet, ne po tome što samo pripadaju Crkvi ili više znaju od drugih u vjerskom nauku, već prvenstveno zato što su siromašni, ponizni, gladni i žedni pravednosti… kao i njihov Učitelj – Krist.
Sol i svijetlo su dva jaka i velika simbola. Isus sam sebe naziva svijetlom svijeta. On je onaj vječni dan u kojemu nema noći i svi koji njemu pripadaju nose dio toga svijetla u sebi i svijetle, ne samo sebi, već i drugima, kako sama ljubav nalaže. Sol je oduvijek oko Mrtvoga Mora bila život, uostalom kao i danas. Danas Izrael izvozi velike količine soli i, uz vjerski turizam, to mu je najveća gospodarska grana. Osim što se solju trgovalo i plaćalo, u ovim krajevima sol je bila život i značila život. Tako mi u Bibliji nalazimo i znak da je sol solidarnost. Sol je život, pa tako kod Ezekijela nalazimo da se stavlja novorođenčetu u usta da se njome otjeraju zli duhovi (4,14).
Podijeli svoj kruh sa siromasima, kaže danas prorok u prvom, misnom čitanju...
Sol je također i znak mudrosti i razlučivanja. Čak i Sveti Pavao u Kol 4,6 poziva na zno soli, kao i kod nas danas se kasže da treba imati malo soli u glavi, što znači imati mudrost razlučivanja i prosuđivanja. Marko 9,50 jako kao i danas Matej kaže da trebamo imati soli u nama samima, pa ćemo biti u miru sa drugima.
Zato danas Isus jasno kaže da smo mi sol zemlje i da to trebamo ostati. Sol nam daje onaj pravi ukus hrani. Da nije soli koliko bi jela nestalo ili bez soli koliko ih se ne može sparaviti. Naši stariji znaju što su krize kada nije bilo soli i kako se plaćala. Međutim, mi jedno skoro da zaboravljamo kada govorimo o soli. Sol ima snagu vječnosti, u smislu nepokvarljivosti. Pogledajmo baruštinu kako izgleda i na što sliči. Ostavimo malo vode u kakvoj posudi bez soli par dan i dođimo vidjeti što se događa. Zar nam mora i oceani nisu dokaz. Gdje ima soli nema pokvarljivosti. Na koncu konca, zar naše dimljeno meso nije dokaz toga. Jučer bez hladnjaka kako bismo meso mogli jesti tako često i kvalitetno, a nećemo zaboraviti niti sir niti još tolike druge namirnice koje imamo i kojima se služimo, zahvaljujući soli, a jednako tako i svijetlu. Zato Isus odabire ova dva znaka za svoje sretne sljedbenike, tako da i drugi mogu vidjeti, prepoznati ovu sol i ovo svijetlo i njima se pridružiti, a ne, ne daj Bože, onoj poklopljenoj lampi-lučerdi ili na ulici pogaženoj soli.
Vi ste, budite i ostanite sol zemlje...
«Jedna stara legenda priča da su na početku postojali samo Gospod i dvije lastavice. Jedna je lastavica šapnula Gospodu u uho: “Učini nešto! Tjebaju nam stabla da na njima načinimo gnijezdo, zrak po kojemu ćemo letjeti i mnogi krajevi za naše preseljavanje tamo i ovamo.Život u ničemu je posve dosadan i nesnosan.” Druga je lastavica također šapnula: “Ne stvaraj ništa, o moj Gospode. Ako stvoriš materiju, energiju, pokrete, tko zna kako i nakoj će se način ujediniti molekule. Mogle bi se pojaviti ptice grabljivice i pojesti nas, oluje u kojima bismo život izgubile i tko zna što još. Ostavi sve neka bude kako i jest.” Gospod je odgovorio: “Ja želim stvarati.Želim mati bića koja ću ljubiti i koja će mene u svoje vrijeme ljubiti.”
Lastavica je još dometnula: “Ako stvoriš bića sa osjećajima, mislima i promjenjivim stanjima duše, moglo bi doći jednoga dana umjesto da te ljube da te i mrze.Ni sami Gospod ne može sve predvidjeti što nosi sa sobom jedno tako stvaranje.Ostanimo kako i jesmo – t sam sa dvije lastavice.” Druga je navaljivala: “Stvori svijet. Obećajem ti da ću biti s Tobom makar i svijet otišao zlom.Znadem da će biti i grabljivica koje će me slijediti i zločeste djece koja će izmišljati zamke da me uhvate.”
Budite također svijetlo svijeta da vas drugi prepoznaju da ste moji i iz moga stada...
Tako se Gospod odlučio stvoriti svijet. Izložio se svim rizicima ljubavi, rizicima kojim se moramo svi izložiti kada započinjemo novi put prijateljstva, ljubavi, braka, rizicima kojima se izlaže svatko od nas započinjući jednu novu ideju. Bog je odlučio ljubiti, i upravo radi ove Njegove ljubavi mi učimo imati povjerenje, nadati se ali i pomagati.»
Alternativa ljubavi je nepostojanje.Kada bi posvjve nestalo ljubavi iz svijeta, svijet više ne bi postojao. Zato od nas traži da budemo sol i svijeto, te da budemo sretni što smo sol i svijetlo i tako drugima pomognemo da nam se pridruže i postanu i oni dio sretne soli i dio vječnoga svijetla.(Usp.G.p.G.Wurm.Mabić/Jukić.Pr.V.)
Vi ste grad koji leži na gori i koji se ne može sakriti, a onaj koji se izgubio, s mora ili kopna, ga uvijek prvoga ugleda i prema njemu usmjerava svoj život...
Dakle, Gospod nam je udijelio zrnce soli samim stvaranjem da se njome znadnemo koristiti i pravu sol prepoznati i na koncu postati sol i drugima je dijeliti. To isto je i sa svijetlom. On je svjeto i on nas je prosvijetlio, pa jednako tako traži da i mio budemo svjetlo koje će drugima svijetliti da i oni dođu do svijetla i postanu subaštinici, sudionici vječnoga svietla Krista.(Ovo često čitamo mladencima.)
On će nam zacijelo pomoći, molimo ga da bude s nama u čuvanju i nošenju svijetla i soli drugima. Najprije budimo svijetlo i sol mi, pa ćemo moći biti i drugima.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|