Fra Ivo Bagarić sa svojim suradnicima donosi Šematizam Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM 1977. Fra Ivo je stručnjak, ali ne znam je li ikada bio u Izbičnu. Vjerujem da nije, barem po prvoj rečenici. On kao da piše iz Slavonije, a ne podno Gornjega Brišnika. Preuzeti ću gotovo njegov sav tekst o župi sa stranica 83 i 84.
„Kraj za leđima povijesti, iako su ga sigurno naseljavali još davni Iliri. Župa patuljak u bespuću brda: dva razbacana naselja: Izbično i Britvica. Prostire se surovim kamenjarom s ostacima šuma ispod šumom bogatoga Rakitskoga Gvozda. Nadmorska visina (preko 700 metara) i blizina Čvrsnice i Čabulje uvjetuju vrlo oštru kontinentalnu klimu ( U Britvici breskve i vinogradi kao i u Izbičnu odrine vinove loze pred kućama i palma stara 25 godina pred crkvom?! A da ne spominjemo kuke kojih nećete naći ni na Blidinju, Duvnu ili Kupresu, ali i u Gornjoj Britvici ih ima koliko hoćete, samo je istina da kasne iza onih međinskih i jaseničkih koji mjesec dana.).
Siromašno tlo (gotovo bez obradivih površina), materijalno siromašan narod bez ikakvih izgleda da ikada bude bogat. Stočarstvo, nekada temeljna gospodarska grana, ustrajno opada. Kruha i rada davali su dugo godina Izbičanima rudnici boksita: danas iscrpljeni.
Osnovna naobrazba je osigurana: dvije četvororazredne škole i jedna osmogodišnja. Za daljne školovanje se ide dalje: Široki Brijeg, Mostar. Kod mladih generacija pismenost je potpuna. S visokom školskom spremom ima desetak Izbičana – nijedan u Izbičnu.
Župa siromašni patuljak, ali Izbičanin nije patuljak: to je fizički i biološki snažan brđanin, moralno otporan i zdrav, navikao se na sve udarce svih vjetrova.
1977. župa Izbično slaviti će 60. obljetnicu. Osnovana je 1917. zbog udaljenosti iz matice Širokoga Brijega. Otad ima vlastite matice.
Popisi katoličkih žitelja BiH iz godine 1743. i 1768. nisu u ovom kraju našli nijedne obitelji. Naselili su ga kasnije stočari iz okolice Širokoga Brijega.
Popisi katoličkih žitelja BiH iz 1743. i 1768. nisu našli ovjde u ovom kraju nijedne obitelji. To da je Izbično krvno vezano za Široki Brijeg govore i potvrđuju prezimena žitelja, na pr: Soldo, Pavković, Hrkać, Draškić Crnjac, Logarušić. Najprije su ovdje boravili sezonski, na ispašama sa svojim stadima. Zatim su se stalno nastanili u ovom kršu, kako kaže dr. fra Ivo Bagarić u Šematizmu, ali je preneseno i u Kršnom Zavičaju iz 1976. str 65…
Solde sretamo 1768. u Dobrkovićima i Kočerinu. Gotovo je sigurno da je ovdje korijen Izbičkih Solda. Danas njihov zaselak broji 20 domaćinstava. (Danas Solde iz Gornje Britvice i Solde, o kojima piše fra Ivo u Donjem Crnču izbičkom, drže da su svi potekli od Solda iz Gornje Britvice.)
Hrkaći su doselili iz Mokroga. Popis iz 1743. je našao ovdje Ivana Hrkaća. Obitelj mu je brojna: 21 član. Svi Hrkaći vrlo brojjni, rasuti po širokobriješkoj kotlini, imaju svoje pretke u ovoj brojnoj obitelji Ivana Hrkaća.
S područja Širokoga Brijega (Mokro) doselili su se također Izbički Draškići i Džajkići. Jedni i drugi potječu od Hrkaća. Dva puta su mjenjali prezimena. Od Hrkaća su postali i Vrljići, onda Draškići, odnosno Džajkići. Bio je to čest slučaj u cijeloj Hercegovini. (Ma, danas, moj fra Ivo ti se ne slažu ni Dađajkići ni Draškići da su od Hrkaća iako su u zaseoku Hrkaći.)
Iz Mokroga su u Izbično došli i ostali sa svojim stadima, danas brojni Pavkovići. Od toga su i Logarušići. Sada ima samo tri domaćinstva.
Crnjci su također starinom sa širokobriješkoga područja. Na Uzarićima 1743. nalazimo šesteročlanu obitelj Mate Crnjca. A 25 godina kasnije (1768.) u Dobrkovićima su obitelji Stjepana i Mate Crnjca. Vjerojatno je ovdje pradjedovski korijen Crnjaca Izbičke župe.
Ne znamo točno kada su svi ovi širokobriješki stočari trajno naselili područje Izbična.
U popisu fra Petra Bakule (1867.) nalazimo na području ove župe 46 obitelji, 291 stanovnik. Daljne kretanje broja vjernika ove župe kazuje tabela.
1917. - Župa Izbično se četvrta odcijepila od matične župe Široki Brijeg. U sastavu župe bila su naselja: Izbično, Donja i Gornja Britvica, zaselak Solde u Donjem Crnču i zaselak Tribošić u Donjoj Britvici. „Britvica i Izbično, dva sela, u blizini planina Čvrsnice i Čabulje, potpadala su pod župu Široki Brijeg. Ta su sela htjela osnovati svoju župu, budući da su previše bili udaljeni od središta župe. Definitorij Franjevačke provincije odobrio je njihov zahtjev 12. travnja 1918. „ Ovako kaže dr fra Bazilije Pandžić u svojoj knjizi Hercegovački Franjevci na 162-oj stranici.
Tada Definitorij iste Provincije određuje novoga župnika fra Jozu Bencuna iz Međugorja. 
Stoljetni križevi sa Sekače i Izbična
1923. - U Izbičnu je počela izgradnja župnoga ureda i stana za župnika. Župnik se konačno dogovorio sa župljanima oko darivanja zemljišta na sadašnjem mjestu jer je, naime bilo dogovorene na prvi mah, tražeći teritorijalnu sredinu župe, da crkva i župna kuća budu negdje od Pogane Kruške prema Izbičnu – točno na pustom i nenaseljenom mjestu daleko od svih kuća. Danas točnije se kaže da je to bilo kod Državne ili Vladine čatrnje. Tada je reagirao župnik fra Jozo i rekao da fratar nije vuk ili još gore, jer i fratru treba „komšiluk“. Župljani su to shvatili, barem oni utjecajniji, i prihvatili sadašnje odredište kao konačno.
1926. – Fra Jozo Bencun odlazi za župnika u Gabelu netom je malo ustrojio župu, napravio kapelicu i kuću dobrano dovršio.
U Izbično dolazi novi župnik fra Ante Šola – Sladojević. Za njega zacijelo znamo da je bio meštar od rada, posebice meštar od drveta. Po darivanju svoga blanjca i blanje za otvore, daje se zaključiti da je župna kuća bila završena i da njemu stolarski radovi više nisu trebali. Naime, on je tada poklonio svoj blanjac i blanju za otvore Iliji Soldo Šimunovu iz Donjega Crnča – Solda, a ovaj je kasnije to isto dao za ostavštinu svome sestriću u Crnač Stipi Zeljko Tokalović (1922). Taj blanjac i prostrug su i danas u životu i još traže čile ruke da se dokažu kako neke stvari nikada ne mogu ostarjeti ili pak se njihova starost i dotrajalost ne mogu dokazati. Ako laže koza nije rog – slika prostruga i blanjca je kod životopisa fra Antina.
Fra Ante Šola ostaje u župi dvije godine, nažalost tu je i smrt. Naime 1928. odlazi nad bolesnika u Gornju Britvicu i vraća se pod teškom gripom ili čime težim. Odlazi u Mostar u ubrzo umire u našem samostanu u Mostaru. Pokopan je na mostarskom groblju Šoinovac u fratarskoj grobnici.
1928. – Fra Jozo Bencun dolazi ponovno u svoje Izbično za župnika. Nastaviti će raditi kako je znao i umio, ali uvijek na dobrobit mjesta i vjernika – iako nekada teškom mukom i borbom.
|
|
Godina |
Domova |
Vjernika |
Vjenčanih |
Krštenih |
Umrlih |
Prirast |
|
|
1932 |
150 |
1281 |
8 |
43 |
12 |
31 |
|
|
1940 |
- |
1320 |
8 |
63 |
12 |
51 |
|
|
1962 |
186 |
1333 |
7 |
37 |
12 |
25 |
|
|
1965-74 |
- |
- |
122 |
312 |
81 |
231 |
|
|
1975 |
175 |
1350 |
6 |
30 |
9 |
21 |
(Po Reskriptu Svete Stolice od 22.VI.1923. Izbično ima 1310 žitelja u 192 obitelji.)
Župa 1918. od gladi, iscrpljenosti i „španjolke“ gubi 45 svojih članova. Između dva rata natalitet je veoma visok, mortalitet dosta nizak, prirast veoma velik.
Rat (1941-45) ranio je i ova brda: oteo im je 62 života. U poratno vrijeme i ova župa gubi svoje stanovnike: mladi ih napuštaju; popratna pojava: postupni pad nataliteta. Ipak poratni prirast nije malen: više stotina osoba. Međutim, toga predratnog i poratnog prirasta nema. Već 40 i više godina župa je gotovo na istom broju. Bar 1000 Izbičana je kroz to vrijeme napustilo svoj kraj. Kruh se traži gdje ga ima. Iseljavanje su barem donekle usporili i ublažili rudnici boksita. Tu su mnogi našli radno mjesto; drugi su ga potražili daleko: u Njemačkoj i drugdje.
Ovog časa (1975.) Izbično ima svoja 123 „inozemca“. Đaka i studenata daleko od roditelja nije mnogo – 15. Bit će šteta ako ova mala župa što se dosada tako grčevito drži svoga kamena izgubi sebe: raseli se. U novije doba ovaj krš je dao svojoj Crkvi 4 (3) svećenika i jednu sestru redovnicu. Trenutno su iz župe na studiju dva bogoslova.
Župnji stan sagradio je 1923. prvi župnik fra Jozo Bencun, crkvu fra Željko Zadro 1964 – 66. Ograđena su i uređena groblja s kapelicama; župna kuća
čeka temeljit popravak.
Uovom bespuću izredalo se 7 župnika:
Fra Jozo Bencun 1917 – 22 - 26
Fra Ante Šola - Sladojević 1926 - 28
Fra Jozo Bencun 1928 - 39
Fra Anđeo Nuić 1939
Fra Metoda Puljić 1941
Župa bez župnika 1945
Fra Milivoj Bebek 1949
Fra Željko Zadro 1958
Fra Čedo Škrobo 1966
Fra Teofil Leko 1969
(Na ovom popisu je bio izostavljen fra Ante Šola koji je došao u župu 1926., a fra Jozo Bencun otišao za župnika u Gabelu. Međutim 1928. fra Ante je obolio idući nad bolesnika u Gornju Britvicu (dobio tešku upalu pluća) i umro u Mostaru.Tada se ponovno vraća stari znanac u veliki radnik fra Jozo Bencun, ujedno i poznavatelj ćudi ovih ljudi. Uza sve to, opet je imao poteškoća u služenju njima i ophođenju s njima, kao što će i svjedočiti i dokumenti, a i sjećanja još pokojega živoga svjedoka.)
Da su ovi župnici ozbiljno radili, govori duboka vjera, ozbiljni molitveni i liturgijski život ovih jednostavnih ljudi. Rad se nastavlja. Težište je na vjeronaučnoj pouci. Župnik, vjeroučitelj podijelio je 221 vjeroučenika u 10 odjeljenja. Svakome sat pouke tjedno. Puk nedjeljom i blagdanom ima dvije mise i 2 homilije. Povremeno se dodaju liturgijske i druge pouke. 1976 je u župi bilo 32 prvopričesnika (K.Ž.189).
Treći red je ostario, ali živi; 78 članova ima svoju redovnu pouku.
Iznenađuje kako Izbičani rado čitaju katolički tisak: Glas Koncila 50 kom., Naša Ognjišta 30., Marija 4., Kana 10., Glasnik Srca Isusova 8., Radosna Vijest 10., Vir 2 komada“. Danas, baš, nije tako ni blizu…
To je bio Šematizam i fra Ivo Bagarić i Izbično 1977., a mi se slagali ili ne ostaje zapisano i to nigdje podrobnije nego ovdje do sada na ovom mjestu. Ostaje vidjeti i usporediti tolike stvari i povući zaključke. Puno se toga danas iz ovoga doba može drugačije gledati i ocjenjivati, ali i ovdje treba oprez. Ja se nikako ne slažem sa mojim dragim starijim subratom i, uistinu prijateljem, o njegovim surovim izričajima o zemljopisu i klimi i karakteru ovoga kraja. Fra Ivo je malo bio na Širokom Brijegu, ali očito Izbično je bio posve drugi svijet da bi ga upoznao i drugačijim, malo mekšim i plemenitijim, rječnikom govorio o Izbičnu. Ali, gdje to nađosmo više od njegova izvješća. Zato, fra Ivo, hvala Ti na ovome.
| < « | » > |
|---|