Otrgnuto od zaborava: Priča o staroj društvenoj igri "Ćose"

Utorak, 21. svibnja 2019.
Ispis

igra cose bacanje 1

U današnje suvremeno digitalno doba, računala, pametnih telefona, Play Stationa i ostalih digitalnih uređaja i naprava gotovo su u zaboravu društvene igre i način zabave iz prošlog stoljeća kojima su se podjednako zabavljali oni najmlađi kao i oni odrasli i ozbiljniji.

Iako se danas može pronaći niz tradicionalnih, "društvenih" igara i zabava na spomenutim digitalnim platformama one se ni na koji način ne mogu porediti s ovim pridjevom. Za suparnika ili suigrača u igri uvijek vas očekuje netko iz virtualnog svijeta, bez osobne prisutnosti, ispoljavanja emocije, energičnosti, komentara, žučnih rasprava te svega onoga što su nekada nosile igre "uživo".

Jednu od takvih igara, istrgnutu zaboravu, donosimo vam u nastavku ove priče.
Riječ je o jednoj veoma specifičnoj i rijetkoj, staroj, društvenoj igri a koja se po riječima sugovornika igrala najviše, ili gotovo jedino, u Izbičkom zaseoku Hrkaći.

Igra naziva "Ćose" nalik je poznatijoj igri "Ne ljuti se čovječe" a datira još iz razdoblja preteče ovih vrsta igara koju su Europljani donijeli iz Indije (Pachisi). Po dostupnim informacijama u Hrkaća se igra još od davne 1899. godine a i danas je znaju igrati gotovo svi odrasli u ovom zaseoku zahvaljujući mještanima Boži, Nikoli, Mati, Blagi, Draganu, Željku...

igra cose bacanje 2

Igra se temelji na natjecanju između dva tima koji mogu brojati od jednog do pet članova. Središnja "pozornica" bila je mala drvena klupica ili daska s urezanim rupicama, po 12 sa svake strane, u koje se umeću tanki drveni čunjevi ili drvca šibica (tzv. "vojska").

Način ulaska i pokretanja "vojske" određivala su četiri drvena klipa dužine desetak cm, obično načinjena od rascijepane grane jasena, kako bi se jasno uočila "crna" i "bijela" polka.

Igrač na potezu uzima klinove u ruku te ih ispušta na pod a raspored odnosa polki određuje njegov sljedeći potez i pravo nastavka ili odustajanja od daljnjeg bacanja. Tada se raspored gornjih površina ispuštenih klipova izražava svojim službenim, i zanimljivim, nazivima te se utvrđuje daljnji postupak.

igra cose pravila 1

Najbolji rezultat prvog bacanja donosi tzv. "Ćos" – jedna bijela polka i tri crne, koja jedino donosi pravo "ulaza" u igru te pravo daljnjeg bacanja (slika 1.)

"Ićida" je naziv za rezultat s po par različitih polki (dvije crne i dvije bijele) koji donosi pravo napredovanja za dva polja (rupice) ukoliko se igrač već nalazi u igri, u protivnom gubi pravo daljnjeg bacanja (slika 2.).

"Užda" je naziv s dobivene tri bijele polke i jednom crnom, donosi pravo napredovanja za tri polja u igri, u protivnom, također, bez prava daljnjeg bacanja (slika 3.).

"Bile" je naziv s dobivene četiri bijele polke, donosi pravo napredovanja za četiri polja u igri, s pravom daljnjeg bacanja (slika 4.).

igra cose pravila 2

Još jedna preostala opcija kod bacanja je suprotna ovoj prethodnoj i naziva se "Crne" – sa sve četiri crne polke i najviše se vrednuje, donosi pravo napredovanja za šest polja kao i pravo daljnjeg bacanja (slika 5.).

Uglavnom, bit igre je, rezultatom bacanja, ostvariti što brži ulazak u igru te napredovanje kroz polja (rupice) oduzimanjem što više protivničkih figurica (drvaca). Dakako, kao i u većini ostalih društvenih igara i u ova je izazivala dosta energičnosti i rasprava, osobito kod "trikova" pri bacanju te pokradice uzimanja kojeg polja više.

Kao najpoznatijeg igrača "Ćose" Hrkaći spominju pok. Vinka Draškića čiji se ručni rad male klupice, star 70-ak godina, najčešće koristio u ovoj igri, koja i danas vjerno služi svojoj svrsi i čeka u istom kutku na još jednu odigranu partiju.

igra cose 2

Možda istu nekom narednom prigodnom partijom još jednom dotaknu prsti "starih" i najvjernijih igrača raseljenih po Slavoniji i Zagrebu; Ivana Hrkaća, Srećka Hrkaća, Gojka Kožula, Blage Draškića, Mladena Džajkića... te ostalih mlađih naraštaja koji ovu, staru, narodnu igru žele otrgnuti zaboravu.

igra cose pomjeranje

Izbicno.info