- 2. srpnja: Sv. Svitun (umro 862.)
- 3. srpnja: Sv. Toma apostol (I. stoljeće)
- 4. srpnja: Sv. Elizabeta Portugalska (1271 – 1336.)
- 4. srpnja : Blaženi Petar Jure Frassati (1901 – 1925.)
29. lipnja i 25 siječnja: Sv. Pavao (umro 67.)
– zaštitnik od ujeda zmija, pomoćnik u morskim olujama, zaštitnik teologa i užara
Pavao se rodio u Ciliciji u Tarzu u današnjoj Turskoj u bogatoj židovskoj obitelji. Bio je veoma učen čovjek, ali je radio i druge poslove od kojih se živi. Naime, on sam kaže kada uspoređuje kratkoću našega života na zemlji i kršćansko ne lijepljenje za materijalna dobra, da je naš život kao jedan šator koji se brzo napravi i brzo prenese, ali i vijek mu je tako kratak da ga se nekada i ne isplati prenositi. On to zna jer je bio šatordžija.
Kada ga je Krist ukinuo s konja i pozvao k sebi Pavao je još tri godine učio i usavršavao svoje znanje. Otišao je među pogane propovijedati Evanđelje jer su Židovi prema njemu bili sumnjičavi budući da je on progonio, lovio i vezao i dovodio kršćane pred sudove.
On je uistinu orijaš kršćanstva. Umro je u Rimu 67. gdje mu je odrubljena glava. Jedan je od najsnažnijih stubova Svete Rimske Crkve.
Zašto je oo zaštitnik protiv ujeda otrovnih zmija? Zato jer kada je doživio brodolom na otoku Malti, ujela ga je otrovnica, ali Božjom milošću je ostao zdrav i nije nu naudila. Krist je davno rekao da im ni ljutičin otrov ni drugi otrovi neće nauditi koji se budu u njega uzdali i njegovo Evanđelje u Crkvi živjeli.
2. srpnja: Sv. Svitun (umro 862.)
– zaštitnik protiv suše
Rođen je u Engleskoj i bio je veoma dobar svećenik, postao je biskup i nasljednik Winchesterskoga biskupa. Kao biskup sagradio je mnoge i obnovio trošne crkve. Pobrinuo sa da svako mjesto ima svoga svećenika i uveo davanje desetine za što jači život Crkve. Otvorio je Winchester i povezao ga sa svijetom. Zaželio je biti pokopan pokraj katedrale u zajedničko groblje da bude zajedno sa svojim svijetom, a nikako u katedrali.
971. tadanji biskup je načinio svečani kovčeg-relikvijarij i htio prenijeti svečevo tijelo u katedralu. Svu ovu ceremoniju i sav sjaj ove veličanstvene svetkovine je pokvario dugi i nesnosni pljusak i oluja. Svjedoci su to protumačili pobunom i neslaganjem sveca jer je on zaželio drugačije.
Od toga dana i danas kod katolika i anglikanaca (samo što ga oni slave 15. srpnja) se uvijek zaziva sv. Svitun kada treba kiše i kada su suše prevršile mjeru.
3. srpnja: Sv. Toma apostol (I. stoljeće)
– pomoćnik u vjerskim sumnjama, zaštitnik arhitekata, umjetnika, slijepaca, zidara i geometara
Toma je uistinu sumnjivi Toma. Jednom Isusu kaže: „Gospodine ne znamo kamo odlaziš, kako onda pu možemo znati“? Isus će mu odgovoriti da je on i Put i Istina i Život, u Ivanovom Evanđelju. Toma će biti zadovoljan odgovorom, ali će opet poslije uskrsnuća izraziti svoju nevjeru i reći da ne vjeruje u uskrsnuće, dok ne vidi i stavi svoj prst u probodeni bok i probodene ruke Gospodinove. Kada je vidio Uskrsloga, opet se pokajao i ispovijedio svoju vjeru i ostao veliki Isusov učenik i propovijednik Evanđelja, koji je na posljetku mučenički dao svoj život, po tradiciji, negdje u Indiji u Mylaporeu.
Tradicija Crkve kaže da je Toma također bio odsutan kada je uznesena Blažena Djevica Marija na nebo. Kada su mu to svi drugi apostoli kazivali kod groba okićenoga i praznoga, mirisnim ružama punoga, on je odbio vjerovati. Međutim u tom je s neba došao Marijin povez koji je on prepoznao i povjerovao.
Tko god ima poteškoća i sumnji u vjeri treba se uteći „ekspertu“ u vjerskim sumnjama sv. Tomi apostolu kojemu je Krist odnio sve sumnje i od njega napravio velikoga svjedoka Evanđelja i Crkve.
4. srpnja: Sv. Elizabeta Portugalska (1271 – 1336.)
– zaštitnica onih koji imaju problema u obitelji
Njeni sin i muž se nikako nisu slagali. Njena molitva i pokora su činili da su se lijepo pomirili i nastavili u očinskoj i sinovskoj ljubavi živjeti. Gdje ima svađa u obitelji utječe se njenom zagovoru, a ona svojim moćnim zagovorom pomaže zacijeliti rane koje nastaju u obiteljskim svađama i rasprama.
4. srpnja : Blaženi Petar Jure Frassati (1901 – 1925.)
– zaštitnik sportaša
Rodio se u Torinu u jednoj od najbogatijih obitelji. Otac mu je bio direktor torinskoga dnevnika „Stampa“, a kasnije ambasador Italije u Njemačkoj. U školi se pokazalo da baš nije bio kakav um, već veliki atleta se krije u njemu. Roditelji su ga premjestili kod isusovaca gdje je već bilo puno bolje, a on se sam zanosio da će postati rudarski inženjer da bi pomogao što više rudarima iz svoga vjerskoga uvjerenja.
Tada je već radije išao na duge šetnje, skijanja i atletska natjecanja sa drugim mladim katolicima Torina. Svaki dan je sudjelovao u svetoj Misi i molitvi, što je bilo i na svakoj alpskoj šetnji.
Postao je članom zajednice sv. Vinka Paulskog koja pomaže sirotinji. Obolio je i ubrzo umro. Prije smrti je povjerio svoj novčanik sestri da sve podijeli siromasima. Njegov pokop je pokazao Torinu tko je on bio i tko ostaje za njih.
Blaženim ga je proglasio Ivan Pavao II. 1990. zovući ga čovjekom „Osam blaženstava“ i potičući mlade katoličke sportaše da ga imaju kao model i uzor. Zaštitnik je Svjetskoga dana mladeži i svih katoličkih sportaša.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|