Sveci tjedna

Subota, 08. kolovoza 2009.
Ispis


9. kolovoza: Sveta Terezija od Križa (Edith Stein) – (1891 - 1942.)
– zaštitnica Europe

Rođena je u Breslau kao sedma u pobožnih roditelja Židova Sigfrieda i Auguste Courant.  Od dvije godine ostaje bez oca, ali majka svojom jakom vjerom i radom uspijeva nadvladati i ovu poteškoću života.

Edith je završila niže škole i upisala filozofiju kod glasovitoga Husserla čiji i učenik kasnije postaje. Veoma brzo se nalazi u krugu umnika koji se bave isključivo Tajnom Boga. Tako kada je umro 1917. Adolf Reinach njegova žena ju je zamolila da sredi njegove spise. Tada se kaže jako susrela  sa snagom Kritova Križa u onima koji ga nose. Tako se prvi puta  rodila u njoj Crkva u vidljivom obliku kakva se rodila iz Isusove muke i njegove pobjede na križu. Kaže: „U tom trenutku moja nevjera je povjerovala, a moje židovstvo izblijedilo“.  Tako je došla kasnije do knjige sv. Terezije o njenom osobnom životu. Na koncu je sama uskliknula: „Ovo je samo istina!“ Potom je otišla u crkvu i krstila se na Novu godinu 1922.

Od tada se sve mijenja. Postaje odgojiteljica kod sestara dominikanki u Speyeru i Munsteru punih deset godina, do 1933.

14. listopada 1933. ulazi u strogi samostan – Karmel – i postaje karmelićanka. Godinu kasnije oblači karmelićansko odijelo i uzima ume Sestra Terezija od Križa. Htjela je posve podijeliti muke i sudbinu križa svoga  Spasitelja, govoreći da Krist nastavlja živjeti u svojim vjernicima, te ako se dijele s njima onda donose plod kao što to čini i Njegova muka na Križu.

U svojim patnjama je govorida da ona misli i tvrdi da je Gospodin uzeo njeni život za sve druge. Svakako njene patnje su je činile svaki dan zrelijom da bi zaključila da „nam ne mogu pomoći naše ljudske aktivnosti već samo Kristova muka. Stoga sudjelovati u njegovim mukama ja moja želja, a neka bude i želja sviju nas“. Hitlerov režim joj je udijelio mučeničku palmu 9. kolovoza 1942. u plinskoj komori.  Proglašena je blaženicom 1. svibnja 1987., a potom zaštitnicom Europe zajedno sa svetim Benediktom, poslije proglašenja sveticom.



10. kolovoza: Sv. Lovre ( umro 258.)
– zaštitnik kuhara, roštiljara i pekara, zaštitnik u bolestima opeklina i išijasu

Početkom kolovoza 258. godine car Valerije je izdao dekret da se poubijaju svi biskupi, svećenici i đakoni koji budu javno štovali Isusa Krista. On je mogao sačuvati svoju glavu da je samo htio predati misno posuđe i odjeću, odnosno bogastvo i blago Crkve. Kada su ga izveli 10. kolovoza na sud okupilo se veliko mnoštvo bolesnih, hromih, sakatih, siromašnih; svi oni koje je Crkva pomagala. Lovro je uzviknuo:“Evo bogastva Crkve“!

Sudac je naredio da ga svežu, svuku i postave na roštilj. Ni to ga nije uplašilo. Negdje oko polovice mučenja je uzviknuo: „Pečen sam s ove strane, okrenite me i na drugu“. To je razjarilo mučitelje da su bili još okrutniji prema njemu nego što to obično čine drugima.

Cak Konstantin je sagradio veličanstvenu baziliku na njegovu grobu u Via Appia i postoji i dan danas.

Proglašen je zaštitnikom kuhara i pekara upravo zato jer je živ pečen na roštilju ili ražnju.


11. kolovoza: Sv. Klara Asiška (1193 – 1253.)
– za zdravo gledanje i emitiranje televizije, zaštitnica pralja, glačalaca, staklara...

Sveta Klara je inspirirana načinom življenja Evanđelja sv. Franje pošla za njim. Rođena je u bogatoj obitelji kao i Franjo i mimo volje roditelja, jednako kao i on, se povukla u samostan i to u strogi način života. Njeni način života je odobrila Sveta Stolica i tako je sveto živjela i umrla, okružena svetim sudrugama.

Zašto je baš ona zaštitnica glednja i emitiranja zdrave televizije. Ima sve svoje zašto pa tako i ovo. Jednoga Božića Klara je bila tako bolesna da se nije nikako mogla ustati da bi sudjelovala na Svetoj Misi Ponoćki.  Po Božjoj milosti je imala viđenje i sudjelovala je u svetoj Misi  jednako kao da je bila u crkvi. To joj je donijelo silno zadovoljsto i veselje da nije propustila Božićnu središnju svetu Misu.

Papa Pio XII. je 1958. posebno jedne srijede podsjetio na ovo čudesno gledanje i tom zgodom proglasio Svetu Klaru zaštitnicom dobre i zdrave televizije, odnosno zaštitnicom televizije.



13. kolovoza: Sv. Ivan Berhmans (1599 – 1621.)
– zaštitnik ministranata, prakaratura i đaka

Rođen je u Belgiji u siromašnoj obitelji, ali veoma žive i pobožne vjere. Nakanio je postati svećenik i ušao u sjemenište, ali ga je otac morao ispisati radi siromaštva. Kapelan katedale se pobrinuo da mu nađe posao kućnog pomoćnika pri katedrali i da tako mogne pripremati svoj put svećeništvu. Poslije smrti majke i otac mu je ušao u sjemenište, ali je brzo umro.

On je nastavio u Rimu studije kod Isusovaca i pokazao se veoma vještim i spretnim govornikom i borbenim braniteljem vjere, tako da su ga svi voljeli i cijenili u njegovim nastupima i privatnom životu, koliko ga je malo imao.

Postao je zaštitnikom ministranata po tome što je kao dječak veoma rado služio kod oltara na više svetih Misa. Uvijek se rado odazivao kada je bila potreba ili kada nije imao tko drugi ministrirati.



14. kolovoza: Sv. Maksimilijan Marija  Kolbe (1894 – 1941.)
– zaštitnik političkih zatvorenika

Hitler je  12. kolovoza 1939. izdao naređenje: „Ubijajte bez milosti i milosrđa sve ljude, žene i djecu poljskoga podrijetla... budite nemilosrdni i okrutni. Važno je i potrebno proslijediti što jače i okrutnije. Ovaj rat mora biti rat uništenja“. Računa se da je oko 22% poljaka izginulo od njegove ruke, jer ih je uistinu mrzio, a to je pokazao i riječju i činom.

U koncetracionom logoru su zatvorili i svećenika kapucina Maksimilijana Kolbea. Zatvorili su ga jer je bio utemeljitelj i vođa vjerskoga pokreta svjetskoga glasa „Gospini Kavaliri“ i kao takav je dao utočište Židovima, a to je bilo strogo zabranjeno. Zato će kasnije biti proglašen zaštitnikom političkih zatvorenika.

Iz njihova je zatvora pobjegao jedan zatvorenik, pa je stoga na sunce odabrano deset ljudi da ih se strijelja. Jedan je jadnik među njima (Franjo Gajowniczek) stao plakati i vikati:“Moja žena, jadna moja djeca, nikada ih neću vidjeti...“ Maksimilijan se javio da uzme njegovo mjesto u smrti, a da jadnika oslobode. Umro je u ćeliji smrti gdje se, glađu i žeđu izmoreni, umire.

Zanimljivo je da je 6. kolovoza atomska bomba raznijela japanski Nagasaki i sravnila ga sa zemljom, ali sjedište Kolbeove kuće „Gospinih Kavalira“ nije ni dotakla iako je bila smještena u strogom centru samoga grada.

Pavao VI. ga je proglasio blaženim, a Ivan Pavao II. ga je 1982. proglasio svetim;  i njegov ortak je bio na obadva proglašenja.



15. kolovoza: Sv. Tarcizije (III. stoljeće)
– zaštitnik prvopričesnika i krizmanika

Njemu je bila povjerena zadaća da nosi Presveto u zatvore kršćanima. To je bilo veoma opasno, pa su se stoga ove dužnosti povjeravale djeci jer su bili manje sumnjivi za neprijatelje od odraslih – đakona i svećenika.

On je upravo tako zaradio mučenički vijenac slave i tijelo mu je pokopano u glasovitim katakombama sv. Kalista. Papa Damaz (366-384.) je posebno zaslužan za njegovo ime, jer je cijenio i ljubio mučenike iznad svih drugih svetaca, pa tako i maloga Tarcizija.

Zaštitnik je onih koji primaju Krista prvi put – naših prvopričesnika.

Dati svoj mladi život da bi zaštitio Posvećenu hostiju je nenadmašni herojski čin. Zato ga je Crkva uzdigla na čast oltara i zato je utočište i zaštitnik naših prvopričesnika da u njemu vide uzor svoga ponašanja u vjeri i svjedočenja vjere, onih koji primaju Krista.

fra Franjo Mabić