Sveci tjedna

Petak, 18. prosinca 2009.
Ispis
22. prosinca – Sv. Francesca Ksaverija Cabrini (1850 – 1917.)
zaštitnica iseljenika i useljenika

26. prosinca – Sv. Stjepan (kamenovan 34.)
zaštitnik đakona i svih poslužitelja oltara i Crkve, pomoćnik u bolestima glave i zagovornik radnika u kamenolomima

27. prosinca – Sv. Ivan apostol i evanđelista (umro 105.)
zaštitnik prijateljstva i prijatelja, pomoćnik u pokušajima trovanja i opeklinama, zaštitnik izdavača katoličkoga tiska i svih koji rade s knjigama

22. prosinca – Sv. Francesca Ksaverija Cabrini (1850 – 1917.)
zaštitnica iseljenika i useljenika

Frančeska Ksaverija je rođena blizu Pavije u Sjevernoj Italiji u katoličkoj obitelji od jedanaestero djece, a ona je bila deseta. Još kao djevojčici pod ruku joj je dospjela knjiga  putopisa i dogodovština s misionarima i o misionarima koji je sastavio i napisao Franjo Ksaverski, čije će ime upravo kasnije i ona sama uzeti iz zahvalnosti prema njemu.
Postala je časna sestra i utemeljila red Sestara Misionarki Presvetoga Srca Isusova. Nije dugo čekala da dobije odobrenje Vatikana. Očekivala je da dobije poziv i ide u Kinu kao misionarka. Međutim, veoma loše stanje ekonomije u Italiji je natjeralo mnoge Talijane da traže bolji kruh u Amerikama. Za deset godina (1899 – 1909,10) je emigriralo preko dva milijina ljudi, najviše s juga Italije gdje su i puno siromašniji.
Nadbiskup New Yorka je tražio od Rima da mu pošalju dobrih svećenika. Papa Leon XIII. šalje također i dobre časne sestre kao majku Cabrini i još šest susestara. Dočekali su je problemi i s nadbiskupom i svećenicima, pa je morala tražiti milostinju od vrata do vrata da bi preživjele, dok to nisu doznale njihove kolegice domaće časne sestre.
Odmah su se dale na posao u posjete emigrantima, njihovim starcima, beskućnicima i bolesnicima. Ubrzo se razglasio njihov uspjeh, ali i veće potrebe. Tako su iz Italije prispjele nove snage i otvorile su bolnice u još sedam većih gradova. Kažu joj životopisci da je umrla iznenada shrvana i satrvena radom, ali i radošću što je mogla pomagati tolikima.
Pio XII. ju je proglasio sveticom i imenovao zaštitnicom emigranata. Ona je bila tada prva građanka-državljanka SAD-a koja je proglašena sveticom.


26. prosinca – Sv. Stjepan (kamenovan 34.)
zaštitnik đakona i svih poslužitelja oltara i Crkve, pomoćnik u bolestima glave i zagovornik radnika u kamenolomima

O njemu puno toga znamo iz Djela Apostolskih. Naime, nije toga mnogo napisano, ali je svjedočanstvo toliko zorno da o njegu gotovo sve imamo i znamo.
On je Židov iz dijaspore grčkoga jezika. Sveti Luka ga opisuje „lijepoga lica kao u anđela... puna milosti i snage“. Veoma dobro je poznavao Pisma što se vidi iz njegova govora o Uskrslome, ali i njegove vjere kada moli Gospoda da primi njegov duh i da svojim mučiteljima želi oprostiti grijeh, da im Gospod ovo ne uzme za zlo.
On je zaštitnik đakona jer je prvi od sedam izabranih đakona podnio mučeničku smrt u Jeruzalemu. Njega su izabrali – odredili i zaredili sami apostoli za đakona da služi kršćane mlade Jeruzalemske crkve.
Đakoni su ga uvijek častili na poseban način i molili njegov zagovor kod nebeskoga oca. Jednako se danas njemu utječu i svećenici i biskupi da mognu poput njega biti hrabri u propovijedanju i naviještanju Vesele Vijesti.
I danas jedna od četvorih ulaznih vrata u stari grad Jeruzalem nose ime Vrata Svetoga Stjepana.


27. prosinca – Sv. Ivan apostol i evanđelista (umro 105.)
zaštitnik prijateljstva i prijatelja, pomoćnik u pokušajima trovanja i opeklinama, zaštitnik izdavača katoličkoga tiska i svih koji rade s knjigama

U Evanđelju je jasno napisano i vidljivo da je Ivan ljubljeni apostol i prijatelj Isusov, iako je Isus volio sve druge apostole, ipak je Ivan bio nešto malo posebnije.
Zato je Ivan zaštitnik prijatelja i zagovornik čuvanja prijateljstava. Dok je bio s Isusom na zemlji on je to znao očuvati, priznati i drugima prenijeti, odnosno, za svoga dugoga života puno puta posvjedočiti i nama ostaviti u zalog kako se živi za svoga Prijatelja.
On je svojim prijateljima ovdje na zemlji također to jednako potvrdio. Tradicija kaže da je kada se vraćao s robije s otoka Patmosa susreo pogrebnu povorku svoje drage prijateljice Druzijane. Zaustavio je povorku i uskrsnuo svoju prijateljicu.
Jedna druga legenda kaže da mu je svećenik božice Artemide ponudio piće u koje je usuo otrov. Ivan je blagoslovio čašu i iz nje je u obliku zmije izašao otrov vani.
On je jedini od svih apostola koji je umro prirodnom smrću, iako su ga stavljali i u bačvu vrela ulja ili po starost na teške poslove u rudnik. Tradicija kaže da je morao imati preko 95. godina i da je umro od 100 – 105. u Efezu.

fra Franjo Mabić