ROĐENJE IVANA KRSTITELJA

Utorak, 23. lipanj 2009.
Ispis
sv_ivan_krstitelj«Krist nas je ostavio na zemlji da budemo zrnca koja će prosvjetljivati, da budemo kvasac tijestu, anđeli među ljudima, odrasli među djecom, duhovni ljudi među tjelesnim ljudima, ostavio nas je da budemo sjeme koje će donijeti plod. Na zemlji ne bi bilo više pogana kada bismo se mi ponašali i živjeli život pravih kršćana»(I. Zlatousti).

Gospodin Bog je, braćo i sestre, načinio od Abrahama  velikoga čovjeka i, slobodno možemo reći, da je bio Božji prijatelj. Uza sve to sam Abraham kaže: “Evo ja…  nisam ništa drugo nego prah i pepeo”(Post 18,27). Mojsije i Aron su pregovarali u ime Božje sa velikim i moćnim vladarima, ali su se ponašali kao obične sluge. Bog je od Davida načinio najmoćnijega i najvećega kralja na zemlji, a on u svojoj poniznosti kaže ja sam samo crv, a ne čovjek”(Ps 22,6). Bog je pozvao Pavla i postao najveći apostol, a on sam kaže – “ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom”(I Kor 15,9).

Božji izabranici se ne osjećaju višima i većima od njihovih bližnjih. Oni u najužem smislu ispunjavaju samo onu evanđeosku zapovijed – ljubi bližnjega kao sebe samoga.

Sveti Ivan Krstitelj je upravo pored Blažene Djevice Marije jedinstveni primjer poniznosti. On sebe toliko spušta i ponižava da nije dostojan ni povez na Isusovoj obući povezati. Stoga braćo i sestre, večeras ovdje okupljeni i mi se na početku ove svete mise zaustavimo trenutak i zamolimo Gospodina da nas obdari poniznošću da mognemo kao Blažena Djevica reći  - evo službenika gospodnjih koji  će u poniznosti služiti Gospodinu i izvršavati Njegovu Riječ koju nam šalje preko svojih odabranika kao što je to danas preko Svetoga Ivana Krstitelja.

Židovski narod se vratio u Jeruzalem iz Babilonskoga progonstva. Bilo je normalno za očekivati da će sada poslije svega što su doživjeli započeti novi život u skladu sa Božjim zapovijedima, No, dogodilo se obratno. Čistoća vjere u ovom periodu kada se i drugi put obnavlja Hram je u velikom padu. Kraljevi, predvodnici naroda, se žene pogankinjama i puni su drugih grijeha. Sve to ostaje nekažnjeno pa oni mogu nastaviti živjeti svojim mirnim životom. Obični vjernički narod koji živi Zakon Božji se pita – gdje je ostala Božja pravda, zašto Gospodin ne kazni. Zato prorok u ime Božje odgovara optužujući svećenike i naviješta «dan veliki i dan strašan», jer dolazi Gospodin osobno. On će doći i dati osudu osobno onima koji krše njegov zakon. Dolazi njegov preteča koji će ga navijestiti i pripraviti mu put.

Evanđeoski ulomak koji danas čujemo ostvaruje ovo proroštvo proroka Malahije u osobi Ivana Krstitelja. Ivan Krstitelj dolazi da pripremi put Spasitelju. Ovaj navještaj nam kaže da su već sazrela vremena (ispunila se punina vremena po Hebrejima) za dolazak Spasitelja. Veoma je važno shvatiti Ivana i prihvatiti njegov navještaj i znati na vrijeme prepoznati poruku koju nam sam Gospod šalje, a to je da On dolazi u osobi svoga sina.

Bog je od prve stranice Biblije, dakle od samoga stvaranja čovjeka, slao čovjeku vjesnike i proroke kao što su bili Ilija i Ivan da mu kažu da je on (Bog) onaj koji ravna ljudskom poviješću i zbivanjima oko ljudi, bez obzira na to što čovjek puno puta bježi od poruke i što je odbacuje i bježi s Božjega puta. Uza sve ovo odbijanje i bježanje, Bog od samoga početka ga uvijek vraća sebi i oprašta mu. Tako mu na samom početku Biblije pokazuje svoju veliku ljubav kada je sagriješio obećava mu Spasitelja koji će doći i otkupiti ga. Gospod neprestano iskazuje svoju ljubav čovjeku i privodi ga pravome putu.

Zato mi i danas moramo uvijek otvoriti oči i dobro gledati oko nas jer Gospod ima mnogo načina da nam pošalje poruku kao primjer ili upozorenje. Zar nama nije bio svima u Crkvi Drugi Vatikanski Sabor jedna velika poruka za koju ostaje uvijek pitanje koliko smo odgovorili i danas kao odgovaramo, kako se vraćamo izvorima Crkve i Evanđelja. Također kroz tolike živote svetih osoba koji nam daju primjer, Gospod nam želi otvoriti oči i odgajati nas polako i strpljivo svojom ljubavlju i neprestano biti uz nas. Zar je pravda u Starom Zavjetu tako brzo došla? Zar je Gospod nad njima stražario kao i kažnjavao ih za svaki prekršaj? Gospod je strpljiv i znao je ljubavlju opomenuti i s ljubavlju čekati naš povratak na njegov put. Zato nam svake godine i daje u kalendaru da mognemo živjeti tajne spasenje i svaki put nanovo življenjem primaknuti se njemu i njegovoj ljubavi. Zato nam je dano  Došašće i  Božić da se neprestano pitamo kome je Isus došao i zašto je došao. Došao je meni i tebi da nas povede otkupljene u luku spasenje Nebeskom Ocu. Pitajmo se neprestano kako se odzivamo i kako se pripremamo na doček i susret s njime.

Ivan nas zove osobno na obraćenje, da se obratimo i stavimo na put Gospodina koji dolazi da nas spasi, da ne zaspimo, da ne upadnemo u očaj ili beznađe, već da otvorimo uči na Riječ Božju i oči da prepoznamo Gospodina koji nam hita ususret.

1511. godine fra Antonio Montesinos je održao jednu poznatu propovijed na temu Ivanova propovijedanja pismoznancima, svećenicima, carinicima i vojnicima. Nazvana je  - glas koji viče u pustinji. Govorio je okupljenim osvajačima što su nedavno osvojili-kolonizirali narode Srednje Amerike. Njegove riječi su padale kao mač na njihove glave. Govorio im je: » S kojom pravdom i kojim pravom držite i postupate tako okrutno sa indiosima? S kojoj vlašću i dopuštenjem ratujete protiv tako mirnoga i miroljubivoga, nadasve nevinoga, naroda i s kojim pravom ste tolike od njih ubili? Zašto ste ih tako stiskli, zašto im ne dajete jesti i piti i zašto ne liječite njihove bolesti i bolesnike? Kakva vam korist propovijedati im Boga Stvoritelja, ako ih mrzite? Zar oni nisu ljudi?  Zar njihova duša nije razumna? Zar niste dužni ljubiti ih kao sami sebe?» Uspjeh je bio velik na proročkom govoru Ivana Krstitelja.

Koliko i dana puta mi možemo na raznim mjestima uputiti isti upit i govor onima što u ime Boga i Crkve čine svoje komode i što im se prohtjeve. Ivan je podložio svoja leđa, svoj obraz i svoj život, a prije toga živio pokorno i besprijekorno, onda upro prstom u grijeh. Ovo je i biti će uvijek za kršćanina suvremeno i aktualno. Sve ovo velikoga čovjeka i propovjednika važi danas ovdje među nama, ako želimo otvoriti oči i čut glas koji viče u našoj pustinji i da se svatko odvrati od svoga zloga puta i prione uz onaj koji Ivan pripravlja.
fra Franjo Mabić