Uvod u svetu misu
Neki je kovač imao sina koji mu je razdirao srce svojim nevaljalim i neurednim životom. U nevolji ne znajući što bi učinio otac je počeo u ulazna vrata svoje kuće svaki put zabijati po jedan čavao kada bi god čuo ili doznao da je njegov sin napravio kakvo zlo djelo ili učinio teški grijeh.

U vrlo kratkom razdoblju vrata su bila puna čavala tako da su izazivala pozornost prolaznika. Čak je to doznao i sam sin koji je već davno pobjegao u daleku zemlju.

Već je pomalo počeo razmišljati o tim svojim nevoljama jer su mu dosadili glasovi koji su iz rodnoga kraja o njemu stizali. Odlučio je javiti se ocu i pitati oproštenje. Netom je to otac čuo odmah je otišao do vrata i izvadio prvi čavao koji je bio u vratima. Malo iza toga sin je počeo moliti i Boga tako da su počele ubrzano stizati dobre vijesti o njemu. Na svaku ovakvu vijest otac je vadio po jedan čavao iz vrata.

Došao je i dan kada se sin vratio kao jedan pošteni i časni čovjek u rodni kraj, svojoj obitelji-svome ocu.Gotovo da je postao svetac na ovoj zemlji, tako da je ocu bio posebno veselje.Tako je nestao i posljednji čavao sa ulaznih vrata. Tek je tada otac pokazao sinu vrata i objasnio što se sve događalo.

Na sve ovo sin je odgovorio: “Da, čavli su nestali, ali su ostale rupe.”

Otac je bio presretan da je dočekao da može odgovoriti sinu da ima Netko tko če zatvoriti nastale rupe. U Izaiji proroku (53,10)se kaže da će doći (da je došao) Spasitelj koji će se ne samo žrtvovati za naše gijehe, nego će ih i oprati, odnijeti sa svojom žrtvom, kao što ćemo dans čuti u evanđeoskom ulomku, i nagraditi one čijih čavala nema više u vratima. Nagraditi će one koji se budu potrudili svojim životom istrijebiti i iskorijeniti sav počinjeni grijeh.Onaj koji je oprao naše grijehe očistio nas je kao da nikada nismo griješili i oprao nas da smo postali bijelji od snijega.Njegovom pomoću nastojmo ostati zauvijek tako čisti.Molimo ga, On  će nam zacijelo pomoći.


Propovijed


Danas netom čujemo riječ kralj, malo zastanemo i tražimo značenje te riječi jer nam nije u svakidašnjoj uporabi. Imali smo mi Hrvati naše slavne i manje slavne kraljeve, ali je to daleka povijest kao i tolikih drugih kraljeva i kraljestava. Danas u suvremenom svijetu imamo još vladara koji se zovu ovim imenom, ali je njivova vlast, moć i čast samo simbolična u odnosu na naše povijesne kraljeve, a kamoli u odnosu na kralja i kraljeve u Starom Zavjetu kod židovskoga naroda.Zato sada najprijepogledajmo tko je i što bio kralj u Izraelu tokom njegove duge i burne povijesti.Kraljevi su jednostavno sljedbenici velikih vođa Izraelskoga naroda od Abrahama, Mojsija,Jozue, velikih proroka i drugih koji su stajali pred narodom i vodili svoj narod bilo ka Obećanoj Zemlji bilo  kasnije.

a.       Kralj je u Izraelu bio središte jedinstva naroda, koji je ujedno gledao da se neki ne odvajaju od zajednice sami za sebe i tako sebe izlagali opasnostima, a ujedno i slabili zajednicu.

b.      Kralj je bio branitelj svoga naroda od vanjskoga neprijatelja: bio jetako odgovoran spasiti narod od napadača, osiguravati ne samo mir već i blagostanje kao što je Mojsije molio i isprosio u pustinji manu i vodu za čitav narod, a isto tako držao ruke prema nebu i molio dok je njegov narod bio u boju.

c.       Kralj je bio izvor sigurnosti i pravde za sve siromašne, posebice za sve one koji se nisu sami mogli obraniti bez njegove pomoći.

d.      Kralj je bio također odgovorna osoba koja je morala osigurati da se zajednička molitva u ime svega naroda svaki dan upućuje Gospodinu i da se na oltaru prinosi žrtva potreba i zahvalnica za sve.

Sada se jednostavno iz svega vidi koliko je bila važna osoba kralj i sada možemo razumjeti zašto se baš Isusu daje ovaj naslov. Iza ovoga možemo reći da mu  se sa punim pravom i pridodaje. Nije to kralj zaokružen sjajem i moći ovoga svijeta koji blista daleko od očiju siromaha.

Isus postaje kraljem za vrijeme muke kada ostaje sam, napušten od svih pa i od samih apostola, bez ikakve obrane i dostojanstva.On je došao služiti svima i svoj život položiti za sve, On je znak jedinstva svih krštenih,On je znak jedinsta svih oni koji su se ujedinili protiv moći Sotone koji želi srušiti Božji plan spasenjea u svakome čovjeku.Isus odgovara Pilatu da je on kralj, ali da njegovo kraljstvo nije od ovoga svijeta ili još uvjerljivije u svojoj muci kaže da bi ga Njegov Otac poslušao kada bi od Njega zatražio legije anđela da ga obrane,ali On nije taj i takav kralj… On obećaje malo kasnije na križu na kajanje razbojnika svoje kraljestvo onome koji je raspet radi zlodjela, no, Njegovo je milosrđe “uvijek veće nego sve naše krivice”.

Krist je kralj ljubavi.Njegovo kraljestvo je kraljestvo ljubavi. Zato njegovo kraljestvo obećaje samo ljubav onima koji budu htjeli postati ljubav i vratiti se ljubavi, jr smo svi pozvani Kristovim pozivom na ljubav.

„Majka Terezija Bojađžiju iz Kalkute u jednoj od svojih knjiga zabilježila je:

“Jednoga nam je dana došla u Indiju neka djevojka koja je željela postati misionarka ljubavi. U našem pravilu stoji da svakoa nova koja dođe odmah sutra mora poći u Kuću Umirućih. Zato joj se obratim: “Jesi li vidjela u svetoj misi svećenika s kojom ljubavlju uzima Krista u svoje ruke, tako jednakom ljubavlju i pažnjom moraš ti to učiniti u Kući Umirućih, jer ćeš istoga Isusa susresti u onim tijelima jadnika koji umiru.”

Poslije pokusa obratila mi se novakinja sa širokim osmijehom, gotovo bih rekla da u svom životu nisam vidjela takav osmijeh: “Majko, imala sam Tijelo Kristovo u rukama puna tri sata.” Upitah je: “Kako, što si učinila?” Ona mi uzvrati: “Kada sam došla tamo, upravo su donijeli jednoga čovjeka koji je upao u otpadne vode i sav se polomio, a o čistoći i zaudaranju da ne govorim. Bio je sav u lomovima i ranama. Svega sam ga očistila i povila. Znala sam da dok činim tako s ljubavlju, da to činim Isusu.”

Znamo i sigurni smo da ovakvi kriju svoja anđeoska krila, ali ih ne mogu sakriti jer se i previše vide u njihovim dobrim djelima. Dao Bog da ovakvih i sličnih primjera ima svaki dan više među nama kršćanima i da svaki dan više svjedočimo Kristovu ljubav među nama na putu prema Njegovom Kraljevstvu ljubavi gdje nas čeka On sa svojim vječnim i neizmjernim milosrđem. Kriste, pomozi nam da Tvoje Kraljevstvo ljubavi bude jednoga dana i naše kraljevstvo kao i onoga sa Tvoje desne na Križu. Pomozi nam da Te znamo slijediti u nošenju Tvoga Križa s ljubavlju, ali pomažući i drugima njihov križ nositi i ne uzoholiti se u svojoj umišljenosti već pomizno moliti Tvoje oproštenje da nas očuvaš na Tvome putu ljubavi prema Tvome vječnom Kraljevstvu ljubavi» (Mabić/jukić,Pr.V.138).

< «		» >