BOŽIĆ

Srijeda, 23. prosinac 2009.
Ispis
Anderson u jednoj svojoj priči pripovijeda kako jedna mala prodavačica žigica umire od hladnoće u Božićnoj noći. Tuda prolaze uređene gospođe u pratnji još uređenijih i bogatijih muževa  koji su se odzivali na jedan veliki božićni koncert i ples. Taj koncert i ples su zamišljeni kao u dobrotvorne svrhe – pomoći gladnima, bijednima i sirotnima.

Jedna od tih prolaznica je i suorganizatorica ove priredbe. 
Opazila je malenu kako dršće, ali nije smogla snage da joj se primakne ili pomogne jer je žurila da ne zakasni na ovaj veliki dobrotvorni skup gdje će dobiti tolike pohvale i predstaviti tolike važne osobe. Ipak joj je smetala u savjesti. Okrenula se oko sebe da  li je itko gleda. Kada aje vidjela da je nitko ne gleda, jedan odlučan trzaj nogom i gurnula je malu u dulji snijeg i pobjegla na dobrotvorni koncert. Ona organizira dobrotvorni božićni koncert, ona se brine za siromašne, bijedne i gladne. Koncert je započeo, cirkus je započeo i po imenu i prezimenu i organizatoru. To je za nju i njih Božić?!

Chesterton je u svom «Vječnom Čovjeku» usporedio svijet prije dolaska Krista sa jednim pustim otokom čije su obale stjenovite i opasno otvorene prema moru: na otoku se nalazi jedna skupina djece koja se ne može igrati, niti trčati jer je previše opasno da se ne bi koji strovalio niz opasne litice u još opasnije more; zato su jadna djeca bila u samom središtu i gurali se tko će biti bliže da ne bi se primakli opasnostima. Nije se čula nikakva graja, niti pjesma niti veselje ove napuštene i preplašene djece. Dolazi Krist i uspostavlja most između kopna i ovoga otoka tako da se moglo prelaziti. Zakonom Evanđelja raste zid oko otoka i zaštićuje djecu, a djeca počinju svoju igru, svoj smijeh i svoj mirni i sigurni život na posve novom otoku. Naravno da su još daleko od željene domovine, ali već sada ima most i put koji je prema novoj domovini vodio. Dovoljno je bilo znati ići putem i dostići savršenu sreću. Za ovu zahvalnost djeca započinji harmoničnu i složnu pjesmu zajedno sa anđelima «hosana», a ljudi na zemlji počinju svoju nadu u mir i nadu u vječni mir.

Sveti Alfonz je za današnji dan uzeo slijedeću usporedbu: «Neki je mladi kralj u lovu susreo jednoga pastirića i zapodjenuo razgovor s njime. Bio mu je simpatičan i drag pa je htio postati njegov prijatelj. No, nije išlo. Pastirić je bio svjestan velike društvene razlike između njega i mladoga gospodina, od odijevanja pa dalje, te stoga se udaljavao od njega i izbjegavao daljni susret, pa tako i razgovor. Kralju se to nije nikako svidjelo, pa je stoga razmišljao nad tim događajem. Odlučio je za slijedeću prigodu kada pođe u lov obući se jednako kako se oblače svi pastiri toga kraja. Tada se uistinu rodilo pravo prijateljstvo između kralja i pastirića».

Zar Bog nije postupio jednako prema čovjeku kada su se ispunila punina vremena. Bog uzima našu ljudskost i postaje malo dijete koje nas danas veseli i koje nam donosi spasenje. Zato smo bili pozvani kroz pripremno vrijeme Došašća da mu pripravimo put u svojoj duši, u svome srcu da bi mogao imati meko uzglavlje u svima nama.

Ovo dijete nam donosi radost, donosi mir, stoga smo i mi dužni danas nositi mir i dijeliti mir. Napose smo dužni donijeti radost, veselje i mir tamo gdje ovo dijete neće moći zaviriti, a nažalost još su tolike razorene obitelji i tolika razorena srca u koja ovo maleno dijete, mali Spasitelj, neće ući. Pomozimo mu kao njegovi suradnici otvoriti tolika vrata i tolika srca da i do njih stigne i njima donese radost koju samo može donijeti dijete i dječje vesele oči.

«Ova noć je pala na zemlju kao toliki milijuni noćiju, ali je različita u tome  što je razdijelila povijest jednom zauvijek, na vrijeme prije Krista i na vrijeme poslije Krista, a to je moglo učiniti samo ovo betlehemsko dijete»(P.Chiara). Zato će na ovo nadodati veliki papa  Sveti Leon Veliki da nema mjesta i vremena  nikakvoj žalosti u danu kada se rađa život.

Ovo Dijete je darovalo nama novi život svojim dolaskom u povijest i pozvalo nas da i mi pomognemo naći život tolikima. On je kroz ljudsku narav uzeo sve i okusio sve, osim grijeha, te nas kao takav može razumjeti. Prošao je trnoviti put od spilje betlehemske gdje dijeli sudbinu siromašnih pastira, bijega u Egipat, siromašnoga djetinjstva, poruge križa i, na njemu, sramotne smrti. Iz ovog trnovitog života rodio se svima nama novi život i vječno spasenje. Zato nam onako lijepo pruža ruke iz jaslica da ga prihvatimo u tolikima oko nas koji nas zovu na im pomognemo, da ih približimo njemu.

«Slavni pomorski admiral Alfonzo Albukerke (1453-1515) zaplovio je svojom mornaricom do krajnjih granica Istoka. U Indijskom oceanu zahvatila ga strahovita bura, tajfun. Kada su uočili da im više nema spasa, mornari su klekli i molili da im se Bog smiluje. No, vjetar je i dalje strašno puhao, a more se još strašnije pjenilo.

Tada ugleda admiral neku majku s djetetom kako ga ustrajno pritišće na srce. Alfonzo joj pristupi, uzme joj dijete i digne ga visoko prema nebu, pa zavapi: “Pravedni Bože, pravo imaš da nas kazniš jer smo grešnici. Ali gledaj ovo nevino dijete! Ono nije zaslužilo smrt. Radi njegove nevinosti oprosti nama grešnicima! Daruj nam život!”
Bura je počela jenjavati, more stišavati. Brod je sretno doplovio  cilju» (Colombo).

Budimo i mi zahvalni Djetetu što nam je donijelo život. Primimo novi život iz njegovih ruku, živimo ga i pomozimo drugima da ga mognu živjeti dostojno i dostojnije. Zato on dolazi da život imaju.

Evo još jednoga zgodnoga primjera koji se zvone «pelene». Naime, kada se Blažena Djevica na putu za Jeruzalem, odnosno, Betlehem zaustavila u jednoj trgovini da  kupi pelene u koje će poviti novorođeno dijete. Trgovac joj je kao neupućenoj htio objasniti da se samo povijaju u pelene «djeca velikih ljudi». I bez toga on je samo imao pelene sa kraljevskom krunom i kraljevskim grbom. Blažena Djevica mu uzvrati: «Vi ne znate da će moj sin biti Kralj». Na te riječi se trgovac zbunio i poklonio je Mariji pelene mrmljajući: Nadam se da će se sjetiti i mene u tom svom kraljevstvu». Po svemu sudeći da se radi o bivšem trgovcu, budućem razbojniku Dizmi koji je završio raspet na Kalvariji, zajedno sa drugom dvojicom osuđenika na smrt. To je onaj koji je ponovio još jedamput: «Gospodine, sjeti me se u svom kraljestvu» (p. R. F. 20)

Na dobro Vam svima došao Božić i sveto porođenje Isusovo!
fra Franjo Mabić