C V J E T N I C A

Petak, 26. ožujak 2010.
Ispis
cvjDanas slavimo Cvjetnicu. Nedjelja u svakom slučaju zanimljiva i višeznačna. Njome počinjemo Veliki Tjedan i najavljujemo Uskrs. No, današnji uvod u sv. Misu i procesija sa granama palmi i cvijećem je veliki poziv da se i mi upitamo što činimo. Jeruzalem je dao dobrodošlicu Isusu cvijećem i maslinovim granama i svojom odjećom.

Sve troje u Jeruzalemu je škrto; i cvijeće i masline jer je suha polupostinjka klima i zemlja, a odjeća je još jadnija. To sve nije smetalo da se jednom takvom gostu pokloni povjerenje i daruju veliki darovi. Ovo je jedinstven doček.


Jedinstveni su i kasnije događaji koji su se zbili pred Pilatovom palačom, sudnicom i putom do Golgote. Oni isti koji su ga darivali sada traže neobičan dar za njega – kaznu kakvom su se kažnjavali stranci da ih se što više osramoti, kaznu križa. Domaći čovjek, pa bio on i najgori razbojnik nije se smio kazniti raspinjanjem. To traže oni isti koji su bacali pred njega svoje haljine, cvijeće i malslinove grančice.

Eh, sada smo mi na redu da pogledamo koliko smo puta mi u jednoj osobi i onaj koji dočekuje sa cvijećem i traži njegovo raspeće. On svejedno onom razbojniku danas obećava da će biti s njime u raju. Dakle naše je razmisliti o mojoj potvrdi vjere koju ispovijedam riječima da bude i u djelima, te, ne daj Bože, ako se udaljim od Gospodina da znadnem naći put do njega jer on će oprostiti svakome koji ga traži, kao onom razbojniku danas. Posebno ne daj mi Bože, da Ti budem izdajica.

Pogledajmo danas iz bližega Kristovu patnju u ljudima koji s Kristom mogu sve. Titus Barandsm-a, svećenik, tijekom drugog svjetskog rata bio je predsjednik jednog sveučilišta u Nizozemskoj. Nacisti su ga uhvatili te deportirali u koncentracijski logor Dachau. Tamo je bio osuđen na samicu i to u jednom pasjem kavezu u kom se nalazila samo pasja kućica u koju bi se zavukao tijekom ružnog vremena. Stražari koji su bilo oko njega zabavljali su se s njim dajući mu naredbu da laje svaki put kad bi netko od njih prošao blizu kaveza. Ako ne bi zalajao slijedile su razno razne kazne i mučenja. Nakon izvjesnog vremena provedenog u pasjem kavezu on je umro iscrpljen od razno raznih maltretiranja i mučenja koja su bila svakodnevna. Što Nacisti nisu znali o njemu dok je bio u kavezu jest to da je  pisao dnevnik o svojim mukama pišući događaje između redova jednog starog molitvenika kojeg su mu dopustili da ga ima uza se. U svoj svojoj muci on je ovo napisao na jednoj stranici tog molitvenika: 'Ostani sa mnom Isuse, ostani sa mnom! Ja se ne bojim jer znam da ako ispružim svoje ruke osjetit ću da si ti tu blizu mene i da me krijepiš svojom milošću.'


Isusova muka koje se danas na poseban način prisjećamo bila je izvor snage i jakosti za bezbrojne vjernike tijekom povijesti. Ti ljudi među koje spada i velečasni Brandma ne bi mogli izdržati svoje patnje bez znanje da Isus nije prije njih patio i da ih sada On podupire u njihovim satima muke i patnje.


Isus je u zdnjim danima svoga života trpio na tri različita načina na koja može ljudsko stvorenje trpjeti. Trpio je psihički podnoseći bol nevjernosti od sviju pa i od svojih vlastitih učenika, a jedan ga od njih čak i izdao. Trpio je tjelesno podnoseći muku kakvu do tada ni jedno ljudsko biće nije doživjelo. Trpio je duhovno podnoseći bol napuštenosti i osamljenosti razapet na drvetu križa kao najveći razbojnik. Poruka nam je ova: kad se nađemo u bilo kakvoj od ovih patnji, a naći ćemo se, ne tražimo utjehu na drugom mjestu i u drugoj osobi, potražimo utjehu u Isusu Kristu jer On i samo On patio je i za mene i za tebe i psihički i tjelesno i duševno. On zna što znači patiti, on zna što znači umirati, on zna što znači biti ostavljen i zapušten. Stoga u trenucim naše patnje okrenimo se njemu, a on neće dopustiti da padnemo, podići će nas i privući te dati snage da do kraja dovršimo svoju životnu borbu te uz pomoć njegove milosti zadobijemo život vječni.


Ne dopustimo da njegova patnja bude uzaludna, da njegovi bičevi budu uzaludi, da njegova kruna bude uzaludna, da njegova pregorka smrt bude bezvrijedna. On je sve to pretrpio i podnio za tebe kršćanine 21-og stoljeća. Hoćeš li ga izdati, hoćeš li mu okrenuti leđa kad te snađu poteškoće i trpljenja bilo koje vrste? Ne, čini to! On te čeka da ti pomogne, On te čeka da te ohrabri i podupre. Obrati se svom Spasitelju u danima svojih patnji i u Njemu ćeš naći olakšanja, mir i sreću!

fra Franjo Mabić