U S K R S

Subota, 03. travanj 2010.
Ispis

uskrsErnest Gordon napisao je knjigu pod naslovom 'Kroz dolinu Kwaj'! Knjiga je istiniti opis događaja koji su se dogodili za vrijeme Drugoga Svjetskog Rata u jednom japanskom logoru u dolini rijeke Kwaj. Većina od nas upoznala se djelomično s tim događajima preko filma: 'Most na rijeci Kwaj'! U tom japanskom logoru umrlo je što od bolesti, što od razno raznih mučenja 12 000 zarobljenika.

 Glavni zarobljenički posao bio je pravljenje pruge. Gologlavi i bosonogi morali su raditi na temperaturi koja se ponekad dizala i do 50 stupnjeva Celzijevih. Svu podlogu za prugu napravili su tako što su sav materijal prenijeli u košarama i to na svojim ramenima. Njihova jedina odjeća bile su dronjke a noćna postelja bila im je gola, tvrda zemlja. Zanimljivo je to da njihov najveći neprijatelj nisu bili ni Japanci, ni bolest, ni treški rad. Njihov najveći neprijatelj su bili oni sami sebi. Strah od Japanaca učinio ih je paranoičnim i izbezumljenim. Zakon džungle postao je njihovim zakonom; počeli su krasti jedni od drugih; počeli su gubiti povjerenje jedni prema drugima da bi na kraju počeli jedni druge prijavljivati japancima za svaku sitnicu. Stražari su se smijali gledajući kako jednom ponosni vojnici sad jednostavno uništavaju jedni druge.


 No, neočekivano dogodilo se nešto nevjerojatno. Zarobljenici su na prijedlog nekolicine, organizirali čitanje, razmatranje te razgovor o Bibliji. Tokom ovih sastanaka postepeno su otkrivali da je Isus prisutan u njihovoj sredini i to kroz druge zarobljenike jer svaki je čovjek stvoren na sliku Njegovu. Što više otkrili su da Isus i te kako razumije njihovo stanje. Ni on kao čovjek nije imao gdje nasloniti svoju umornu glavu. Često je bio gladan, vrlo umoran, ponekad do iznemoglosti! On je isto tako bio izdan i to od svojih vlastitih učenika. Iskusio je udarce biča preko svojih leđa puno jače nego oni. Sve što je Isus bio, doživio, rekao ili učinio postalo je na neki način stvarno u njihovoj sredini. Uvidjevši sve to prestali su misliti o sebi kao o žrtvama okrutne tragedije. Prestali su izdavati jedan drugoga, prestali su uništavati i zagorčavati život jedan drugomu. Kroz molitvu i razmatranje Biblije, njihova srca su se očistila od zla i zavisti. Počeli su moliti jedan za drugoga, svatko je izabrao po jednog druga te molio za njega svaki dan. Vrlo malo su molili sami za sebe i kad bi molili za sebe, molili su samo za to da im Bog dadne snage da mognu prihvatiti jedni druge onakvi kakvi jesu. Polako ali sigurno logor je prolazio kroz promjenu koja ne samo da je zadivila Japance već i same zarobljenike. Jedne noći nakon molitve i meditacije, Gordon, koji je bio ranjen u nogu, vraćao se šepajući prema svom malom skloništu. Šepajući tako kroz mrak začuo je pjesmu koja je bila popraćena melodijom udaraljki po praznim konzervama i bačvama. Pjesma i popratna melodija udaraca po praznim konzervama i bačvama, činile su mrklinu živom. Razlika između radosnog zvuka te noći i smrtonosne tišine prijašnjih mjeseci bila je kao razlika između života i smrti ili kao razlika između smrti i uskrsnuća.


 Priča o promjeni koja se dogodila u japanskom zatvoreničkom kampu prekrasan je opis Uskrsa; prekrasan je opis što je to uopće Uskrs. Uskrs je ono čudo koje je osposobilo zarobljenike da počnu vjerovati jedan drugomu, da počnu ljubiti jedan drugoga nakon što su bili puni neprijateljstva jedan prema drugom te nakon što su jedan drugog toliko mrzili da kad bi Japanci nekoga ubili ili kaznili drugi su se radovali i veselili. Uskrs je ono čudo koje je osposobilo zarobljenike da počnu dijeliti jedni s drugima sve što su imali nakon što su krali jedan drugom i nakon što su se radovali videći da netko od njih nema čime ni glavu pokriti tijekom neizdrživih vrućina a kamo li se u što zamotati tijekom noćnih hladnoća. Uskrs je ono čudo koje je osposobilo zarobljenike da počnu pomagati jedan drugomu, pa čak da jedan za drugoga pođu u samicu nakon što su toliko puta izdali jedan drugog i radovali se kad bi drugi završili u samici bez vode koja je u strašnoj tropskoj klimi značila život.
Uskrsli Spasitelju Isuse Kriste, ostani s nama, ostani u nama jer samo s tobom možemo sve, a bez tebe ništa. Neka svatko na ovaj dan kad se sjećamo tvog uskrsnuća istinski povjeruje u tebe, istinski ti daruje svoju srce i svega sebe. S ovim željama želim Vam svima skupa još jednom "Sretno Kristovo Uskrsnuće".
Pomozi nam da i mi budemo oni koji ćemo zvati baziliku Groba Isusova u Jeruzalemu, bazilikom Uskrsnuća kao što je zove sva istočna Crkva. Tu je i Tvoj grob Gospodine, ali ti si ga pobijedio i odatle uskrnuo i ostavio jedini prazan grob u povijesti spasenja ljudskoga roda. Tu je i to je prijelom povijesti na dvoje: do Tebe i od tebe. Odatle je potekla rijeka vjere koja i danas teče i kani teći dok sve sebi ne privedeš i ne bude s Tobom jedno stado i jedan Pastir. 
Imamo te opravo moliti da nas ne ostaviš u grobu i da tvoji sluge koji gledaju živjeti s tobom ne ugledaju nikada grobnu trulež već život s tobom (Ps 15/16,10-11), jer ti nam pokazuješ i daješ put spasenja. Gospodine daj nam snage da znadnemo tvojom pomoću slijediti ovaj put i doći u puninu uskrsnuća s Tobom.


Sretan Uskrs i obilje Božjeg blagoslova i uspjeha u životu i radu svima!

fra Franjo Mabić