UZAŠAŠĆE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

Srijeda, 12. svibanj 2010.
Ispis
jezus_hUzašaće na jedan način predstavlja ono što je uskrsunuće: Krist sa zemlje ide u nebeski boravak, iz povijesti prelazi u vječnost, iz ovoga ograničenoga svijeta prelazi u beskonačnost, iz čovještva u koje je bio sašao, vraća se u božanstvo odakle je došao, tajnom utjelovljenja. Vraća se svom beskrajnom Bogu u njegovu beskrajnost i beskonačnost i nosi mu otkupljeno čovječanstvo radi kojega je i sašao na zemlju i utjelovio se. 


Međutim Isus traži od nas da mu budemo svjedoci koji će svjedočiti svojim životom i primjerom ono što ispovijedaju. Pročitao sam kod R.Cantalamesse lijepu usporedbu kada govorio o ovom problemu. On kaže da je jednom u Milanu bio u tramvaju kada je vozač prije postaje otvorio vrata i tako oštetio jedno vozilo koje je išlo usporedno s njime. Tužni vozač je poslije dolaska policije ušao u tramvaj i počeo pitati putnike jednoga po jednoga da li su vidjeli što se zbilo i želi li mu itko pomoći svjedočeći u njegovu korist. Na divno čudo nitko se nije javio da bi svjedočio ono što je vidio svojim očima. Ostaje sada meni i tebi pitanje: kada bi Isus zapitao tebe i mene zašto ja i ti ne svjedočimo njega i njegov život? Koji mu odgovor dati. Dadnimo mu i mi odgovor one «malecke» iz dolje niže navedenog primjera.
Iza kako smo čuli ovo evanđeosko izvješće ostajemo  ne malo zatečeni. Toliko smo puta u ovom uskrsnom vremenu čuli toliko toga lijepoga i ohrabrujućega, te se navikli na Isusa među nama, odjedamput danas nas on napušta. Ljudski rečeno i razmišljano ostajemo žalosni. No, moramo odraslo razmišljati i shvatiti  da je ovo danas početak misije-poslanja Crkve koju predstavljaju apostoli, te da nema mjesta nekoj žalosti, makar se to na prvi mah i činilo.

Isus je uzašao i sjedi s desna Ocu. Ovo je jak pojam koji često susrećemo i u Starom i u Novom Zavjetu i znači puninu i snagu. I upravo kao Bog u punini može pomoći i pomaže u misijskom poslanju Crkve do njegova konačnoga dolaska, kako molimo i u vjerovanju. Zato u ovom vremenu što nas dijeli od Uzašašća Gospodinova do njegova ponovnoga slavnoga dolaska, moramo živjeti ovo poslanje uzašašća. Moramo živjeti objavu koju nam je dao za naše spasenje. Moramo izvršavati njegove zapovijedi  i donijeti plodove u vremenima u kojima živimo, a znamo da uvijek nisu baš najsretnija. Znati isčekivati njegov slavni dolazak, jer smo mi stanovnici neba, određeni za nebo, pa se stoga ne lijepiti  za ovozemaljsko, jer naš je život već ukrijepljen s Kristom u Bogu (Usp.2Kor 5,1). Sveti Augustin kaže: «Danas je naš Gospodin Isus uzašao na nebo: neka s njim uziđu i naša srca. Kao što je on uzašao, a da se nije odvojio od nas, tako smo i mi već gore s njime, iako još se u našem tijelu nije dogodilo ono što nam je obećano»(Govor o Uzašašću).

Da ne bi bio ovo previše tvrd govor za nas danas pokušajmo se malo približiti svakidašnjici i jednostavnijem govoru i razmišljanju. Teško je naći odgovarajući primjer za naziv i značenje današnje svetkovine, ali ipak se i to uspije, koliko god primjer (claudicat) šepao.
«Nedjelja je jedini dan kada smo za objedom zajedno. Jelo nam sprema naša baka, koja nas gleda svake nedjelje iznenaditi novim specijalitetima. U obitelji smo otac, majka, baka,  zatim brat Giorgio kojemu je sada 16 godina i pohađa zubarsku tehniku, Marisa, kojoj je 14 godina, Piero je četvrti razred i Sara koja ima tri godine. Sve je na stolu i samo treba početi jesti. Kada smo se spremali uzeti vilice, obrati nam se tata:
-    Trenutak! Sada sam na redu ja da vam priopćim jednu lijepu novost.
-    Dobra vijest!
-    Naravno, ali nije baš posve. Za petnaest dana putujem. Putujem u Perzijski Zaljev. Šalju me da budem upravitelj jedne velike naftne rafinerije. Podobro sam razmislio prije nego sam prihvatio. Bit ću odsutan dvije godine. Dvije duge godine ja ću osjećati vašu odsutnost, a vi moju. Ali zapamtite: ovom žrtvom ja ću otplatiti svoju kuću u kojoj sada stanujemo.  I poduzeće mi još osigurava siguran posao sve do mirovine. Giorgio ti ćeš biti u kući. Mama će me zamijeniti, a ja ću biti s vama srcem, iako ću kilometrima biti daleko. U mislima ćemo moliti zajedno svoju večernju molitvu, onu istu molitvu koju molimo svaku večer. I tako ćemo svake večeri u isto vrijeme biti zajedno. A Gospodin će biti s nama. A i između svih nas.
Otac je završio svoj govor. Nastao je tajac. Led je prolomio Piero:
-    Baš nam je danas vjeroučitelj poslije mise na vjeronauku objasnio kako je Isus otišao, ali je jednako ostao s nama. Tako ćeš i ti, Tata, isto učiniti. Nazdravimo tati za sretan put!!!»(C.d.F.Mabić,Pr.II.91).

Dakle, nema mjesta onoj žalosti izraženoj na početku ovoga razmišljanja iza kako smo čuli čitanja, već treba prionuti zadaći koju nam ostavlja Krist i koju smo primili, da bismo i mi jednoga dana, izvršavajući njegovu zapovijed ljubavi, prispjeli Njemu s desna, a to će značiti da ćemo dijeliti zajedništvo s Njime u vječnosti. Gospodine pomozi nam da u ovoj dolini suza i tolikih prepreka mognemo prepoznati Tvoj put i njime zajedno s braćom prispjeti tebI.

fra Franjo Mabić